Stvarni i sirovi odrazi: priča Jordana Williamsa

Jordan Alexander Williams, je Queer Hoodoo, nežna zemlja i budući predak, koji se kreće ka životu i oblikuje promjene. Ne samo da je Jordan sve gore i više, već su i moj prijatelj koji živi svoj život bez izvinjenja dok se bore za univerzalnu pravdu. Bila mi je čast razgovarati o Jordanovoj prošlosti i podijeliti mnoge uvide koji su proizašli iz našeg 30-minutnog razgovora. Hvala ti, Jordan, što si podijelio svoju priču!

Zaronite u naš razgovor u nastavku kako biste saznali više o Jordanu Williamsu, njihovim iskustvima i njihovoj nadi u domen očuvanja u pogledu raznolikosti, jednakosti, uključenosti i pravde:

Da li bi vam smetalo da svi znaju nešto o sebi?

Jordan: Ja sam Džordan Vilijams i koristim oni/oni zamenice. Rasno obilježen kao crnac, identificiram se kao osoba porijeklom iz Afrike i nedavno radim na otkrivanju svojih afričkih loza kako bih razumio nešto što je izvan i izvan dominantnih narativa i praksi – tradicionalnih “zapadnih” ideologija – koji nas okružuju, a koje imaju: 1) stvorio klimatsku i ekološku krizu i, 2) nastavio sa ubijanjem, zatvaranjem i dehumanizacijom crnaca i obojenih ljudi, između ostalog. Proaktivno kopam dalje u svoje loze kako bih povratio i evoluirao mudrost od koje me nadmoć bijelih, kolonijalizam i patrijarhat žele odvojiti. Razumijem da je ta mudrost predaka ono što povezuje mene i moju porodicu sa Zemljom i međusobno, i uvijek je igrala centralnu ulogu u načinu na koji sam se kretao svijetom.

Šta vas je navelo da se bavite konzervatorskim sektorom? 

Jordan: Još od malih nogu osjećala sam tu povezanost s okolinom, prirodom, vanjskim prostorom i životinjama. Iako sam se bojao većine životinja u odrastanju, ipak sam ih volio. Mogao sam biti dio američkih izviđača, što mi je kao queer osoba i drugarica domorodačkih naroda na Ostrvu kornjača sada problematično. Uz to, cijenim vrijeme koje sam proveo u izviđačima u smislu da sam bio u blizini kampiranja, ribolova i prirode, gdje je i koliko je počela moja svjesna povezanost sa Zemljom.

Kako vas je tranzicija iz djetinjstva i mladosti oblikovala za vašu karijeru? 

Jordan: I internat koji sam pohađao za srednju školu i univerzitet na kojem sam išao na koledž bili su pretežno bijelci, što me je na kraju pripremilo da budem jedan od rijetkih crnih učenika na časovima prirodnih nauka. Boraveći u tim prostorima, shvatio sam da ima toliko zabrljanih stvari, rasističkih i homofobičnih ljudi, i to je uokvirilo način na koji sam počeo da gledam na svijet jer je još uvijek preovladavalo toliko mnogo nepravdi. Dok sam išao na fakultet, shvatio sam da mi je i dalje stalo do životne sredine, ali sam počeo da prebacujem svoj fokus na ekološku pravdu – kako da razumemo međusobno povezane uticaje tekuće klimatske katastrofe, toksičnog otpada, aparthejda i još mnogo toga što ima i nastavlja se ugnjetavati i raseljavati crnačke, smeđe, starosjedilačke i radničke zajednice? Sve se ovo događa otkako je Ostrvo kornjača - takozvana Sjeverna Amerika - prvi put kolonizirano, a ljudi se pretvaraju da su trenutna ekološka i ekološka "rješenja" efikasna kada očigledno nisu i da su nastavak bijele nadmoći i kolonijalizma.

Kako se naša diskusija nastavila, Jordan Williams je postao strastveniji u dijeljenju svojih iskustava. Pitanja i odgovori koji slijede uključuju vrijedne informacije i postavljaju nekoliko pitanja koja bi svaka organizacija trebala sebi postaviti. Jordanova proživljena iskustva u mladosti snažno su uticala na njihovu putanju u životu i omogućila im da zauzmu besmislen pristup kada se bave ovim pitanjima. Njihova iskustva su im omogućila da imaju uvid u korake koje organizacije preduzimaju ili njihov nedostatak.

Šta se najviše isticalo u vašim iskustvima iz karijere? 

Jordan: Posao koji sam vodio u svom prvom iskustvu nakon fakulteta uključivao je postavljanje pitanja kako bih osigurao da odluke i aktivnosti u upravljanju malim ribarstvom budu pravične i dostupne svima u njihovoj zajednici. Slično mojim iskustvima na fakultetu, vidio sam da postoji mnogo DEIJ problema skrivenih ispod površine u organizaciji za koju sam radio iu njihovom vanjskom radu. Na primjer, bio sam jedan od vođa odbora za raznolikost našeg ureda, ne nužno zbog mojih kvalifikacija, već zato što sam bio jedan od rijetkih obojenih ljudi i jedan od dvoje crnaca u našoj kancelariji. Iako sam osjećao unutrašnju privlačnost da se preselim u ovu ulogu, pitam se da li bih imao da postoje drugi ljudi, posebno bijelci, koji rade ono što je trebalo učiniti. Važno je da prestanemo da se oslanjamo na obojene ljude da budu najviši „stručnjaci“ za DEIJ. Suprotstavljanje i iskorenjivanje institucionalne i sistemske opresije, kao što su toksične kulture na radnom mjestu, zahtijeva više od ubacivanja marginaliziranih ljudi u vašu organizaciju kako biste označili okvir za promjenu. Moja iskustva su me navela da se zapitam kako organizacije i institucije prebacuju resurse da bi pokrenule promjene. Smatrao sam potrebnim da pitam:

• Ko vodi organizaciju?
• Kako izgledaju? 
• Da li su voljni da fundamentalno restrukturiraju organizaciju?
• Da li su spremni da restrukturiraju sebe, svoje ponašanje, svoje pretpostavke i načine na koje se odnose prema onima koji rade s njima, ili čak da izađu sa svojih pozicija moći kako bi stvorili potreban prostor za promjene?

Da li smatrate da je mnogo grupa spremno da preuzme odgovornost za uloge koje igraju i iz vaše perspektive šta bi se moglo učiniti za napredak?

Jordan: Razumijevanje načina na koji se moć trenutno raspoređuje u organizaciji je ključno. Češće nego ne, moć se raspoređuje isključivo na „liderstvo“, a tamo gde se moć drži tamo gde se promena treba desiti! Organizacioni lideri, posebno bijelci, a posebno lideri koji su muškarci i/ili cis-rodne osobe, to moraju shvatiti ozbiljno! Ne postoji “pravi način” da se ovome pristupi, i iako bih mogao reći obuka, ključno je shvatiti šta radi za vašu konkretnu organizaciju i implementirati to kako biste preoblikovali kulturu i programe vaše organizacije. Reći ću da dovođenje vanjskog konsultanta može ponuditi mnogo dobrih smjernica. Ova strategija je vrijedna jer ponekad ljudi koji su najbliži problemima, i/ili koji se bave time neko vrijeme, nisu u stanju da vide gdje se mogu desiti prelomne promjene i kojim metodama. Istovremeno, kako se znanje, iskustva i stručnost onih na pozicijama manje moći mogu centrirati i uzdignuti kao vrijedni i vitalni? Naravno, ovo zahtijeva resurse – i finansiranje i vrijeme – da bi bilo djelotvorno, što se odnosi na filantropske komponente DEIJ-a, kao i potrebu da se DEIJ centrira u okviru strateškog plana vaše organizacije. Ako je ovo zaista prioritet, potrebno ga je uključiti u mjesečne, tromjesečne i godišnje planove rada svake osobe, inače se to neće dogoditi. Takođe se mora imati na umu relativni uticaj na crnce, starosedeoce i ljude u boji i druge marginalizovane identitete. Njihov rad i posao koji bijeli ljudi moraju obavljati nisu nužno isti.

Ovo je sjajno i ima toliko grumena koje ste ispustili u našem današnjem razgovoru, možete li dati bilo kakvu riječ ohrabrenja za crnce ili obojene ljude koji trenutno ili žele biti u prostoru za zaštitu prirode.

Jordan:  Naše je pravo po rođenju da postojimo, pripadamo i afirmišemo se u svim prostorima. Za crnce širom rodnog spektra, one koji potpuno odbacuju rod, i sve koji se osjećaju kao da ne pripadaju, molimo vas da znate i vjerujte da je to vaše pravo! Prvo, ohrabrio bih ih da pronađu ljude koji će ih izgraditi, podržati i pružiti im resurse. Identifikujte svoje saveznike, ljude kojima možete vjerovati i one koji su povezani s vama. Drugo, imajte ideju o tome gdje želite biti i ako to nije mjesto gdje ste trenutno, prihvatite je. Vi nikome ili bilo kojoj instituciji ništa ne dugujete. Na kraju, važno je shvatiti šta će osigurati vašu otpornost kako biste mogli nastaviti rad svojih predaka, uključujući i samu Zemlju. Problemi DEIJ-a neće nestati sutra, tako da u međuvremenu moramo smisliti načine da nastavimo dalje. Od ključne je važnosti da se regenerišete, održavate svoju energiju i ostanete vjerni svojim vrijednostima. Određivanje koje vas osobne prakse održavaju jakim, ljudi koji će vas podržati i prostori koji vas pune, omogućit će vam da ostanete otporni.

Da zaključimo, u pogledu raznolikosti, jednakosti, inkluzije i pravde... kakva je nada koju imate za sektor očuvanja.

Jordan:  Tako dugo se domorodačko znanje smatralo zastarjelim ili na neki drugi način nedostatkom u poređenju sa zapadnjačkim razmišljanjem. Vjerujem da je ono što konačno radimo kao zapadno društvo i globalna naučna zajednica razumijevanje da su ove drevne, savremene i evoluirajuće prakse autohtonih zajednica ono što će osigurati da budemo u uzajamnom odnosu jedni s drugima i planetom. Sada je vrijeme da podignemo i centriramo nečuvene glasove – te obezvrijeđene načine razmišljanja i postojanja – koji su nas uvijek pokretali prema životu i budućnosti. Posao ne postoji u silosima, ili u onome za šta su političari kreirali propise... on postoji u onome što ljudi znaju, šta vole i šta praktikuju.

Nakon razmišljanja o ovom razgovoru, nastavio sam razmišljati o konceptu intersekcionalnosti i važnosti prihvatanja liderstva. Oba su neophodna za adekvatno priznavanje dispariteta i razlika i promjenu kulture organizacije. Kako je rekao Jordan Williams, ova pitanja neće nestati sutra. Treba raditi na svakom nivou da bi se ostvario istinski napredak, međutim, napredak se ne može dogoditi ako ne smatramo sebe odgovornim za probleme koje nastavljamo. Ocean fondacija je posvećena izgradnji naše organizacije kako bi bila inkluzivnija i odražavala zajednice kojima služimo. Izazivamo naše prijatelje iz cijelog sektora da procijene vašu organizacionu kulturu, identifikuju područja za poboljšanje i preduzmu akciju.