Ima li nade? Moje iskustvo s Capitol Hill Ocean Week

Tokom svog putovanja u istraživanju i planiranju svoje budućnosti na polju očuvanja mora, uvijek sam se borio s pitanjem “Ima li nade?”. Uvijek govorim svojim prijateljima da volim životinje više nego ljude i oni misle da je to šala, ali je istina. Ljudi imaju toliko moći i ne znaju šta da rade s njom. Dakle... ima li nade? Znam da se to MOŽE dogoditi, naši okeani mogu rasti i ponovo postati zdravi uz pomoć ljudi, ali hoće li se to dogoditi? Hoće li ljudi iskoristiti svoju moć da pomognu u spašavanju naših okeana? Ovo je stalna misao u mojoj glavi svaki dan. 

Uvek pokušavam da se setim šta je formiralo ovu ljubav u meni prema ajkulama i nikad se ne mogu sasvim setiti. Kad sam bio u srednjoj školi, otprilike u vrijeme kada sam počeo da se više zanimam za ajkule i često sam sjedio i gledao dokumentarne filmove o njima, sjećam se da se moja percepcija o njima počela mijenjati. Počevši da budem obožavatelj ajkula, voleo sam da delim sve informacije koje sam učio, ali činilo se da niko nije razumeo zašto mi je toliko stalo do njih. Činilo se da moji prijatelji i porodica nikada nisu shvatili kakav uticaj imaju na svijet. Kada sam se prijavio za pripravnika u The Ocean Foundation, to nije bilo samo mjesto gdje sam mogao steći iskustvo da stavim svoj životopis; bilo je to mesto gde sam se nadao da ću moći da se izrazim i da budem u blizini ljudi koji razumeju i dele moju strast. Znao sam da će mi ovo zauvijek promijeniti život.

Moje druge sedmice u The Ocean Foundation, ukazala mi se prilika da prisustvujem Capitol Hill Ocean Week-u u Washingtonu, DC u zgradi Ronald Reagan i Međunarodnom trgovačkom centru. Prvi panel kojem sam prisustvovao bio je “Transformacija globalnog tržišta morskih plodova”. Prvobitno nisam planirao prisustvovati ovom panelu jer to nije nužno izazvalo moje interesovanje, ali mi je tako drago što jesam. Mogao sam čuti časnu i herojsku gospođu Patima Tungpuchayakul, suosnivača Labour Rights Promotion Network, kako govori o ropstvu koje se dešava na ribarskim brodovima u inostranstvu. Bila mi je čast slušati posao koji su uradili i učiti o problemima kojih nisam baš bio svjestan. Voleo bih da sam mogao da je upoznam, ali i pored toga, to je iskustvo koje nikada neću zaboraviti i koje ću čuvati zauvek.

Panel zbog kojeg sam se posebno oduševio bio je panel na temu “Stanje očuvanja ajkula i raja”. Soba je bila prepuna i ispunjena tako velikom energijom. Uvodni govornik bio je kongresmen Michael McCaul i moram reći da je njegov govor i način na koji je govorio o ajkulama i našim okeanima nešto što nikada neću zaboraviti. Moja mama mi uvijek govori da postoje dvije stvari o kojima ne pričaš ni sa kim, a to su religija i politika. Uz to, odrastao sam u porodici u kojoj politika nikada nije bila velika stvar i nije bila velika tema u našem domaćinstvu. To što sam mogao slušati kongresmena McCaula i čuti strast u njegovom glasu prema nečemu do čega mi je tako duboko stalo, bilo je nevjerovatno neverovatno. Na kraju panela panelisti su odgovorili na nekoliko pitanja iz publike i na moje pitanje je odgovoreno. Pitao sam ih: "Imate li nade da će doći do promjene?" Svi panelisti su odgovorili potvrdno i da ne bi radili ono što rade ako ne vjeruju da je promjena moguća. Nakon završetka sesije, mogao sam da upoznam Lee Crocketta, izvršnog direktora Fonda za očuvanje ajkula. Pitao sam ga o njegovom odgovoru na moje pitanje, uz sumnje koje imam, a on mi je rekao da iako je teško i da je potrebno neko vrijeme da se vidi promjena, te promjene to čine vrijednim truda. Takođe je rekao da ono što ga drži je stvaranje manjih ciljeva za sebe na putu do konačnog cilja. Nakon što sam to čuo, osjetio sam ohrabrenje da nastavim dalje. 

Gore: panel „Očuvanje kitova u 21. veku“.

S obzirom da sam najstrastveniji prema morskim psima, nisam odvojio toliko vremena da naučim o drugim velikim životinjama onoliko koliko sam mogao. Na Capitol Hill Ocean Week-u, mogao sam prisustvovati panelu o očuvanju kitova i toliko toga naučio. Oduvijek sam bio svjestan da je većina, ako ne i sve, morske životinje na neki način ugrožene zbog ljudske aktivnosti, ali osim krivolova nisam bio sasvim siguran što ugrožava ta inteligentna stvorenja. Viši naučnik, dr. Michael Moore, objasnio je da je veliki problem u kitovima to što se često zapetljaju u zamke za jastoge. Razmišljajući o tome, nisam mogao zamisliti da gledam svoja posla i da se zapetljam niotkuda. Gospodin Keith Ellenbogen, nagrađivani podvodni fotograf, opisao je svoja iskustva fotografisanja ovih životinja i to je bilo neverovatno. Svidjelo mi se kako je u početku bio iskren prema tome da se uplašio. Često kada čujete profesionalce kako govore o svojim iskustvima, oni ne govore o strahu koji su iskusili kada su počeli, a kada je on to učinio, to mi je dalo nadu u sebi da bih možda jednog dana mogao biti dovoljno hrabar da budem blizu ovih ogromnih, veličanstvene životinje. Nakon što sam ih slušao kako govore o kitovima, osjetio sam mnogo više ljubavi prema njima. 

Nakon dugog prvog dana na konferenciji, pružila mi se nevjerovatna prilika da te večeri prisustvujem Capitol Hill Ocean Week Gala, također poznatoj kao “Ocean Prom”. Počelo je koktel prijemom u donjem nivou na kojem sam probao svoju prvu sirovu ostrigu. Bio je to stečeni ukus i imao je ukus okeana; nisam siguran kako se osjećam u vezi toga. Kao posmatrač ljudi koji jesam, posmatrao sam svoju okolinu. Od dugih elegantnih haljina do jednostavnih koktel haljina, svi su izgledali sjajno. Svi su komunicirali tako tečno da je izgledalo kao da sam na okupljanju srednje škole. Moj omiljeni dio, kao ljubitelj ajkula, bile su tihe aukcije, posebno knjiga o morskim psima. Odbio bih ponudu da nisam švorc student. Kako se noć nastavljala, upoznao sam mnogo ljudi i bio sam veoma zahvalan, uzimajući sve u sebe. Trenutak koji nikada neću zaboraviti je kada je legendarna i nevjerovatna dr. Nancy Knowlton dobila počast i dobila nagradu za životno djelo. Slušajući Dr. Knowlton kako govori o njenom radu i onome što je drži, pomoglo mi je da shvatim dobro i pozitivno jer iako ima puno posla koji treba uraditi, prešli smo tako dug put. 

Gore: Dr. Nancy Knowlton prihvata svoju nagradu.

Moje iskustvo je bilo divno. Bilo je to skoro kao muzički festival sa gomilom poznatih ličnosti, prosto neverovatno biti okružen sa toliko ljudi koji rade na promeni. Iako, to je samo konferencija, to je konferencija koja mi je vratila nadu i potvrdila mi da sam na pravom mjestu sa pravim ljudima. Znam da će trebati vremena da dođe do promjene, ali ona će doći i uzbuđen sam što ću biti dio tog procesa.