Moja godina ostrva

Dragi prijatelju okeana,

Za mene je 2017. bila godina ostrva, a time i proširenih vidika. Godišnje posjete lokacijama, radionice i konferencije odvele su me na otoke i ostrvske države širom svijeta. Potražio sam Južni krst prije nego što sam prešao sjeverno od Tropika Jarca. Dobio sam dan kada sam prešao međunarodnu datumsku granicu. Prešao sam ekvator. I, prešao sam Tropik Raka, i mahnuo prema Sjevernom polu dok je moj let pratio sjevernu rutu prema Evropi.

Ostrva evociraju snažne slike nezavisnosti, mjesta gdje treba biti „daleko od svega“, mjesta gdje čamci i avioni mogu biti neophodni. Ta izolacija je i blagoslov i prokletstvo. 

Zajedničke vrijednosti samopouzdanja i bliske zajednice prožimaju kulturu svih otoka koje sam posjetio. Šire globalne prijetnje porastom nivoa mora, povećanjem intenziteta oluje i promjenama u temperaturi i hemiji okeana nisu teoretski izazovi „na kraju stoljeća“ za ostrvske države, posebno male ostrvske nacije. To su previše stvarne sadašnje okolnosti koje utiču na ekonomsku, ekološku i društvenu dobrobit desetina zemalja širom svijeta.

Ostrva južnog Pacifika, Google, 2017

Azori su bili domaćini Komisije za Sargaško more dok smo razgovarali o tome kako najbolje upravljati domom tolikog broja posebnih stvorenja, od mladunaca morskih kornjača do grbavih kitova. Ikonična historija lova na kitove u Nantucketu poduprla je radionicu o aplikaciji “Whale Alert” koja pomaže kapetanima brodova da izbjegnu udaranje kitova. Meksički, američki i kubanski naučnici okupili su se u Havani gdje smo razgovarali o tome kako najbolje pratiti zdravlje Meksičkog zaljeva, a zatim primijeniti podatke na zajedničko upravljanje tim morskim resursima čak i u vrijeme promjena. Vratio sam se na Maltu na četvrtu konferenciju „Naš okean“, na kojoj su okeanski lideri poput bivšeg državnog sekretara Johna Kerryja, princa Alberta od Monaka i princa Charlesa od Ujedinjenog Kraljevstva nastojali unijeti osjećaj optimizma u našu zajedničku okeansku budućnost. Kada su se naučnici i kreatori politike iz 12 ostrvskih država okupili na Fidžiju sa TOF timom na našim radionicama o zakiseljavanju okeana i politikama, pridružili su se redovima onih koji su prošli obuku na radionicama TOF-a na Mauricijusu – povećavajući kapacitet ovih ostrvskih država da razumeju šta se dešava u njihovim vodama i da se pozabave onim što mogu.

Azorski arhipelag, Azores.com

Od krševite obale Azora do tropskih plaža Fidžija do istorijskog malekona [šetališta uz obalu] Havane, izazovi su bili previše jasni. Svi smo bili svjedoci apsolutnog razaranja Barbude, Portorika, Dominike, Američkih Djevičanskih Ostrva i Britanskih Djevičanskih Ostrva dok su uragani Irma i Maria jednako udarali na infrastrukturu koju su izgradili ljudi i prirodnu infrastrukturu. Kuba i druga karipska ostrva takođe su pretrpela značajnu štetu. Ostrvske države Japan, Tajvan, Filipini i Indonezija zajedno su pretrpele stotine miliona dolara štete od tropskih oluja ove godine. U isto vrijeme, postoje podmuklije prijetnje otočnom životu koje uključuju eroziju, prodor slane vode u izvore pitke vode i pomicanje kultnih morskih vrsta s povijesnih lokacija zbog toplijih temperatura i drugih faktora.

Allan Michael Chastanet, premijer Svete Lucije

Kako se citira u The New York Times

Kada uključite njihove IEZ, male ostrvske države su zaista velike okeanske države. Kao takvi, njihovi okeanski resursi predstavljaju njihovo naslijeđe i njihovu budućnost – i našu zajedničku odgovornost da svedemo na najmanju moguću mjeru štetu našim susjedima posvuda. Kako zajednički iznosimo pitanja okeana na više međunarodnih foruma, percepcija ovih nacija se mijenja sa malih na velike! Fidži je ove godine odigrao veliku ulogu kao sudomaćin UN-ove SDG 14 „Konferencije o oceanu“ u junu i domaćin velikog godišnjeg sastanka o klimi poznatog kao UNFCCC COP23, održanog u Bonu u novembru. Fidži također vrši pritisak na Partnerstvo za put okeana kao strategiju koja osigurava da svi razmišljamo o okeanu dok radimo na rješavanju klimatskih poremećaja. Švedska kao sudomaćin Okeanske konferencije UN-a to prepoznaje. I Njemačka takođe radi. Nisu sami.

Mark J. Spalding predstavlja na COP23, Bonn, Njemačka

Premijer Antigve i Barbude Gaston Braun.

Kako se citira u The New York Times

Imao sam sreću da prisustvujem oba ova međunarodna sastanka na kojima nada i razočarenje idu ruku pod ruku. Male ostrvske zemlje doprinose manje od 2 posto emisija stakleničkih plinova, ali doživljavaju najgore posljedice do sada. Postoji nada da možemo i da ćemo se pozabaviti ovim pitanjima i pomoći ostrvskim državama da to učine kroz Zeleni klimatski fond i druge mjere; i postoji opravdano razočaranje što su nacije koje su najviše doprinijele klimatskim promjenama prespore da pomognu ostrvskim državama koje su najviše pogođene klimatskim promjenama.

Thoriq Ibrahim, ministar energije i okoliša na Maldivima

Kako se citira u The New York Times

Moje posljednje ostrvo u godini bio je meksički Cozumel za sastanak tronacionalnih morskih parkova (Kuba, Meksiko i SAD). Cozumel je dom Ixchela, božanstva Maja, boginje Mjeseca. Njen glavni hram bio je izoliran na Cozumelu i posjećivan je samo jednom svakih 28 dana kada je mjesec bio pun i obasjavao bijeli krečnjački put kroz džunglu. Jedna od njenih uloga bila je boginja plodne i cvjetne površine zemlje, sa ogromnom iscjeliteljskom moći. Sastanak je bio snažan kod za godinu dana usredsređujući se na to kako usmjeriti naš ljudski odnos prema okeanu ka izlječenju.

Cozumel, Meksiko, Fotografija: Shireen Rahimi, CubaMar

Također sam otišao iz godine provedene na ostrvima s proširenom svijesti o tome koliko je hitna potreba da se ekspeditivno podrži otpornost i adaptacija, čak i kada planiramo neizbježnu migraciju kako nivo mora raste. Više na kocki bi trebalo da znači veći glas. Moramo investirati sada, a ne kasnije.

Moramo da slušamo okean. Prošlo je vrijeme da svi mi damo prioritet onome što nam daje kiseonik, hranu i bezbroj drugih prednosti. Njeni ostrvski narodi su podigli njen glas. Naša zajednica nastoji da ih odbrani. Svi možemo više.

za okean,
Mark J. Spalding