Akcija bušenja na moru

Moja pokojna baka je bila velika vera u staru poslovicu „Ne stavljajte sva jaja u jednu korpu“. Znala je da je oslanjanje na jednu vještinu ili jednu industriju ili jedan izvor prihoda visokorizična strategija. Takođe je znala da nezavisnost nije isto što i dominacija. Ona bi znala da američki narod ne bi trebao snositi teret onih koji žele prodati naša javna jaja za ličnu nagradu. Gledam kartu iz Biroa za upravljanje energijom okeana i moram se zapitati – šta bi ona rekla o jajima u ovoj korpi?

“Najveći svjetski potrošač nafte izvezao je više ugljikovodika nego ikada prije u 2017. i ne pokazuje znakove usporavanja. Nazovite to – sirova nafta, benzin, dizel, propan, pa čak i tečni prirodni gas – sve je isporučeno u inostranstvo rekordnom brzinom.”

Laura Blewitt, Bloomberg News

Sve energetske kompanije koje žele ostvariti profit od javnih resursa koji pripadaju narodu Sjedinjenih Država i budućim generacijama Amerikanaca imaju temeljnu odgovornost. Nije odgovornost američkog naroda da maksimizira profit tih kompanija, niti da minimizira njihov rizik, niti da nosi teret plaćanja za bilo kakvu buduću štetu koja se dogodi američkim divljim životinjama, rijekama, šumama, plažama, koralnim grebenima, gradovima, farme, preduzeća ili ljudi. To je odgovornost predstavnika naše vlade u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti, koji su tu da zastupaju najbolje interese američkog naroda. Njihova je odgovornost da osiguraju da svaki rizik od štete po javne resurse bude vrijedan koristi za američki narod, naše nacionalne resurse i buduće generacije koje će također ovisiti o njima.

Nova područja proizvodnje nafte i plina u našem okeanu:

Biro za upravljanje energijom oceana Ministarstva energetike objavio je 4. januara novi petogodišnji plan za proizvodnju energije na vanjskom kontinentalnom pojasu u američkim vodama kao odgovor na naredbu predsjednika prošlog aprila. Dio plana fokusira se na povećanje kapaciteta proizvodnje vjetra na moru, a većina se fokusira na otvaranje novih područja za eksploataciju resursa nafte i plina. Kao što možete vidjeti na karti, nijedan dio naše obale nije izuzet od rizika (osim Floride, naknadno).

Područja duž pacifičke obale i istočnog Meksičkog zaljeva uključena su u novi plan, kao i više od 100 miliona hektara na Arktiku i duž većeg dijela istočne obale. Većina predloženih područja, posebno duž atlantske obale, nikada nije iskorišćena – što znači da su olujni, strujni i drugi rizici za energetske operacije slabo shvaćeni, da postoji malo ili nimalo infrastrukture za podršku operacijama bušenja i potencijal je odličan za štetu populaciji morskih sisara, riba, morskih ptica i drugih morskih životinja. Postoji i značajna potencijalna šteta za živote miliona Amerikanaca, posebno onih koji rade u turizmu, ribolovu, promatranju kitova i akvakulturi.  

Istraživanje nije benigno:

Upotreba seizmičkih vazdušnih topova koji pucaju u okeanske vode pri 250 decibela u potrazi za rezervama nafte i gasa već je promijenila naš okean. Znamo da kitovi, delfini i drugi morski sisari pate, kao i ribe i druge životinje kada ih napadne seizmički napor. Kompanije koje provode ove testove moraju tražiti izuzeće od Zakona o zaštiti morskih sisara (koji smo opisali na blogu objavljenom 1.). Služba za ribu i divlje životinje i Nacionalna služba za morsko ribarstvo moraju pregledati prijave i procijeniti potencijalnu štetu od seizmičkih ispitivanja. Ako budu odobrene, te dozvole potvrđuju da će kompanije učiniti štetu i postavljaju dozvoljeni nivo “slučajnog uzimanja”, frazu koja znači da se definira koliko će i kakvih životinja biti ozlijeđeno ili ubijeno kada počne potraga za rezervama nafte i plina. Ima onih koji se pitaju zašto se tako štetne, velike, neprecizne metode još uvijek koriste za istraživanje nafte i plina u okeanskim vodama kada je tehnologija mapiranja stigla tako daleko. Zasigurno, ovo je mjesto gdje bi kompanije mogle učiniti manje štete američkim zajednicama i oceanskim resursima u potrazi za profitom.

“Ove kritične industrije zavise od netaknutih voda Mainea, a čak i manje izlijevanje moglo bi nepopravljivo oštetiti ekosistem u zaljevu Maine, uključujući larve jastoga i odrasle populacije jastoga u njemu”, napisali su Collins i King. „Dalje, pokazalo se da istraživanje seizmičkih ispitivanja na moru u nekim slučajevima ometa migratorne obrasce riba i morskih sisara. Drugim riječima, vjerujemo da potencijalna šteta koju predstavlja istraživanje i razvoj nafte i plina kod obala Mainea daleko nadmašuje svaku potencijalnu korist.”

Portland Press Herald, 9. januar 2018

Infrastruktura i rizik:

Svakako, bušenje neće početi nigdje izvan Meksičkog zaljeva u bliskoj budućnosti. Postoje procedure koje treba uspostaviti i prijedlozi koje treba ocijeniti. Proizvodnja nafte duž Atlantske obale predstavlja značajno ulaganje u infrastrukturu – ne postoji postojeća mreža naftovoda, lučki sistem ili kapaciteti za hitne slučajeve. Nije jasno da li će cijene nafte podržati značajne troškove izgradnje ovog novog kapaciteta, niti da je to održiva aktivnost s obzirom na potencijalni rizik za investitore. Istovremeno, nije iznenađujuće što novi petogodišnji plan nije dočekan raširenih ruku, iako su do stvarnog bušenja još godine, ako do njega uopšte i dođe. 

Scientific American izvijestio je da postoji značajno lokalno protivljenje bilo kakvom širenju naftnih i plinskih operacija u obalnim vodama: „Protivnici uključuju guvernere New Jerseya, Delawarea, Marylanda, Virginije, Sjeverne Karoline, Južne Karoline, Kalifornije, Oregona i Washingtona; više od 150 primorskih opština; i savez više od 41,000 preduzeća i 500,000 ribarskih porodica.”¹ Ovi lideri zajednice i države okupili su se u suprotnosti sa proširenjem koje je predložio predsjednik Obama i ono je povučeno. Prijedlog se vratio, veći nego prije, a nivo rizika se nije promijenio. Obalne zajednice koje ovise o različitim ekonomskim aktivnostima također zavise od znanja da njihova ulaganja nisu izložena riziku od kontinuiranih efekata industrijskih energetskih aktivnosti ili od vrlo realne mogućnosti curenja, izlijevanja i kvara infrastrukture.

Biro za upravljanje energijom okeana (Mapa ne prikazuje područja na Aljasci, kao što je Cook Inlet)

U 2017. prirodne i druge katastrofe koštale su našu zemlju više od 307 milijardi dolara. U vrijeme kada bismo trebali biti fokusirani na smanjenje rizika za naše priobalne zajednice poboljšanjem infrastrukture i otpornosti u suočavanju s porastom nivoa mora i intenzivnijim olujama. Svi ćemo platiti na ovaj ili onaj način, čak i izvan razornih gubitaka pogođenim vlasnicima kuća i preduzećima, i njihovim zajednicama. Oporavak će potrajati čak i kada još milijarde treba da priteknu kako bi se podržao oporavak naših zajednica na Djevičanskim otocima, u Portoriku, u Kaliforniji, u Teksasu i na Floridi. I tu se ne računaju dolari koji još teku kako bi se pokušala sanirati ogromna šteta od prethodnih događaja kao što je izlijevanje nafte BP-a, koje čak i sedam godina kasnije ima negativan učinak na resurse Meksičkog zaljeva.  

Od 1950. godine, populacija SAD-a se skoro udvostručila na otprilike 325 miliona ljudi, a globalna populacija je sa 2.2 milijarde porasla na više od 7 milijardi ljudi. Više od dvije trećine Amerikanaca živi u obalnim državama. Naša odgovornost prema budućim generacijama je stoga dramatično porasla – moramo osigurati da se usredotočimo na to da naša upotreba minimizira štetu, otpad i rizik. Vjerovatno je tamo gdje je eksploatacija sada veliki rizik za ljude može biti ostavljeno budućim generacijama da pristupe tehnologiji koju danas možemo samo zamisliti. Resursi koji su besplatni i kojima se može pristupiti po nižoj cijeni – vjetar, sunce i valovi – mogu se iskoristiti uz daleko manji rizik za nas i buduće generacije. Ispunjavanje naših potreba inteligentnim dizajnom koji manje košta rad i održavanje je još jedna strategija koja kapitalizuje vrstu inventivnog duha koji je naše naslijeđe.

Danas proizvodimo više energije nego što smo ikada imali – uključujući više nafte i plina. Moramo se zapitati zašto trebamo promovirati visokorizične aktivnosti za vađenje energetskih resursa koji će se izvoziti u druge zemlje, ostavljajući samo štetu za nas. Svoje energetske potrebe zadovoljavamo sve raznovrsnijim spektrom izvora i težimo sve većoj efikasnosti kako ne bismo protraćili naše dragocjeno nasljeđe.

Sada nije vrijeme za povećanje rizika i štete u okeanskim vodama Sjedinjenih Država. Sada je vrijeme da se udvostruči za buduće generacije. Sada je vrijeme da naše naslijeđe učinimo prosperitetom. Sada je vrijeme za ulaganje u energetske opcije koje pružaju ono što nam je potrebno uz manji rizik za život miliona Amerikanaca. Sada je vrijeme da zaštitimo naše vode okeana, naše obalne zajednice i divlja stvorenja koja okean nazivaju domom.  

¹ Tramp otvara ogromne vode za bušenje okeana, Brittany Patterson, Zack Coleman, Climate Wire. 5. januara 2018

https://www.scientificamerican.com/article/trump-opens-vast-waters-to-offshore-drilling/

Collins i King federalcima drže bušenje nafte i plina podalje od obale Mainea, Kevin Miller, Portland Press Herald, 9. januara 2018. http://www.pressherald.com/2018/01/08/collins-and-king-to-feds-keep-oil-and-gas-drilling-away-from-maines-coastline/?utm_source=Headlines&utm_medium=email&utm_campaign=Daily&utm_source=Press+Herald+Newsletters&utm_campaign=a792e0cfc9-PPH_Daily_Headlines_Email&utm_medium=email&utm_term=0_b674c9be4b-a792e0cfc9-199565341

SAD izvoze naftu i gas rekordnim tempom, Laura Blewitt, Bloomberg News, 12. decembra 2017. https://www.bloomberg.com/news/articles/2017-12-12/u-s-fuels-the-world-as-shale-boom-powers-record-oil-exports

Tramp otvara ogromne vode za bušenje okeana, Brittany Patterson, Zack Coleman, Climate Wire. Scientific American 5. januara 2018   
https://www.scientificamerican.com/article/trump-opens-vast-waters-to-offshore-drilling/