Naša sigurnost počinje – i završava se – s našim okeanima (1. dio)

Prošle sedmice Kolaborativni institut za okeane, klimu i sigurnost održala svoju prvu konferenciju u kampusu Univerziteta Massachusetts u Bostonu—prikladno, kampus je okružen vodom. Predivan pogled je bio zaklonjen vlažnim maglovitim vremenom prva dva dana, ali smo zadnji dan dobili sjajno vrijeme.  
 

Predstavnici privatnih fondacija, mornarice, inženjerskog korpusa vojske, obalske straže, NOAA i drugih nevojnih vladinih agencija, neprofitnih organizacija i akademske zajednice okupili su se kako bi čuli govornike o širokom spektru pitanja koja se odnose na napore da se poboljša globalno sigurnost rješavanjem zabrinutosti oko klimatskih promjena i njihovog uticaja na sigurnost hrane, energetsku sigurnost, ekonomsku sigurnost, kao i nacionalnu sigurnost. Kao što je jedan uvodni govornik rekao: "Prava sigurnost je sloboda od anksioznosti."

Konferencija je trajala tri dana. Paneli su imali dva pravca: politički i naučni. Stažist Ocean fondacije, Matthew Cannistraro i ja, mijenjali smo istovremene sesije i upoređivali bilješke tokom plenarnih sastanaka. Gledali smo kako se drugi tek upoznaju s nekim od glavnih okeanskih problema našeg vremena u kontekstu sigurnosti. Porast nivoa mora, zakiseljavanje okeana i olujna aktivnost bili su poznati problemi preinačeni u bezbednosnom smislu.  

Neke nacije se već bore da planiraju poplave nižih zajednica, pa čak i čitavih zemalja. Druge nacije vide nove ekonomske prilike. Šta se dešava kada kratka ruta iz Azije u Evropu prođe kroz tek očišćenu letnju stazu preko Arktika kada više nema morskog leda? Kako provodimo postojeće sporazume kada se pojave novi problemi? Takva pitanja su uključivala kako osigurati sigurne operacije u novim potencijalnim poljima nafte i plina u područjima gdje je šest mjeseci u godini mračno i gdje su fiksne strukture uvijek ranjive na velike sante leda i druge štete. Ostala pokrenuta pitanja uključivala su novi pristup ribarstvu, nova nadmetanja za dubokomorske mineralne resurse, pomjeranje ribarstva zbog temperature vode, nivoa mora i kemijskih promjena, te nestajanje otoka i obalne infrastrukture zbog porasta nivoa mora.  

Takođe smo mnogo naučili. Na primjer, bio sam svjestan da je Ministarstvo odbrane SAD veliki potrošač fosilnih goriva, ali nisam znao da je to najveći pojedinačni potrošač fosilnih goriva na svijetu. Svako smanjenje upotrebe fosilnih goriva predstavlja značajan uticaj na emisije gasova staklene bašte. Bio sam svjestan da su konvoji goriva posebno osjetljivi na napade neprijateljskih snaga, ali sam bio tužan kada sam saznao da je polovina marinaca ubijenih u Afganistanu i Iraku podržavala konvoje goriva. Svako smanjenje ovisnosti o gorivu jasno spašava živote naših mladića i djevojaka na terenu—a čuli smo za neke nevjerovatne inovacije koje povećavaju samopouzdanje prednjih jedinica i na taj način smanjuju rizik.

Meteorolog Jeff Masters, bivši lovac na uragane i osnivač wunderground, dao je zabavan, ali i otrežnjujući pogled na mogućnosti za „12 najvećih potencijalnih vremenskih nepogoda od 100 milijardi dolara“ koje bi se mogle dogoditi prije 2030. godine. Čini se da većina mogućnosti postoji u Sjedinjenim Državama. Iako sam očekivao da će navesti potencijalne uragane i ciklone koji pogađaju posebno osjetljiva područja, bio sam iznenađen koliko je veliku ulogu suša odigrala u ekonomskim troškovima i gubitku ljudskih života – čak i u Sjedinjenim Državama – i koliko je to značajnija može uticati na budućnost u uticaju na hranu i ekonomsku sigurnost.

Imali smo zadovoljstvo gledati i slušati dok je guverner Patrick Deval uručio nagradu za liderstvo američkom sekretaru mornarice Rayu Mabusu, čiji napori da usmjere našu mornaricu i marince ka energetskoj sigurnosti odražavaju posvećenost mornarice u cjelini održivija, samopouzdanija i neovisnija flota. Sekretar Mabus nas je podsjetio da je njegova osnovna posvećenost najboljoj, najefikasnijoj mornarici koju je mogao promovirati – i da Zelena flota i druge inicijative – predstavljaju najstrateškiji put naprijed prema globalnoj sigurnosti. Šteta što relevantni kongresni komiteti pokušavaju da blokiraju ovaj razuman put ka poboljšanju samopouzdanja SAD.

Također smo imali priliku čuti od stručnog panela o okeanima i komunikaciji o važnosti uključivanja javnosti u podršku naporima da naš odnos s oceanima i energijom postane dio naše ukupne ekonomske, socijalne i ekološke sigurnosti. Jedan panelista je bio Projekat OceanWei Ying Wong, koji je dao živahnu prezentaciju o prazninama koje ostaju u okeanskoj pismenosti i potrebi da se kapitalizira koliko nam je svima stalo do okeana.

Kao član završnog panela, moja uloga je bila da radim sa svojim kolegama članovima panela kako bi razmotrili preporuke naših kolega učesnika za naredne korake i da sintetiziram materijal koji je predstavljen na konferenciji.   

Uvijek je zanimljivo uključiti se u nove razgovore o mnogim načinima na koje se oslanjamo na okeane za naše globalno blagostanje. Koncept sigurnosti – na svakom nivou – bio je i jeste posebno zanimljiv okvir za očuvanje okeana.