Praćenje vijesti od kuće prilično je jednostavno zahvaljujući modernoj tehnologiji i mogućnosti pristupa dobrom, točnom sadržaju. To ne znači da je vijesti uvijek lako prihvatiti—kao što svi znamo. Čitajući Yale e16 izdanje od 360. travnja, zapanjio me citat koji bi trebao biti dobra vijest o našoj dokazanoj sposobnosti stvaranja ekonomske koristi od ograničavanja ili uklanjanja štete od ljudskih aktivnosti. Pa ipak, čini se da postoji trend u pogrešnom smjeru.

“Na primjer, Zakon o čistom zraku iz 1970. koštao je 523 milijarde dolara tijekom prvih 20 godina, ali je proizveo 22.2 trilijuna dolara koristi za javno zdravlje i gospodarstvo. 'Postalo je vrlo jasno da je većina tih ekoloških propisa iznimno korisna za društvo,' jedan stručnjak za politiku kaže Conniffu [autoru članka], 'Ako ne uvedemo te propise, mi kao društvo ostavljamo novac na stol."

Dobrobiti za ocean od sprječavanja onečišćenja su nesagledive - baš kao i naše koristi od oceana. Ono što ode u zrak završi u našim vodenim putovima, našim zaljevima i ušćima i oceanima. Zapravo, ocean je apsorbirao jednu trećinu ugljičnog dioksida i drugih emisija u proteklih dvjesto godina. I nastavlja stvarati do polovice kisika koji nam je potreban za disanje. Međutim, duga desetljeća upijanja emisija iz ljudskih aktivnosti utječu na kemiju oceana—ne samo što ga čine manje gostoljubivim za život u njemu, već također mogu nepovoljno utjecati na njegovu sposobnost stvaranja kisika.

Dakle, ovdje slavimo pet desetljeća osiguravanja da oni koji profitiraju od aktivnosti koje stvaraju onečišćenje stvarno sudjeluju u sprječavanju onečišćenja, tako da se ublaže zdravstveni i drugi troškovi okoliša. Ipak, teško je slaviti naš dosadašnji uspjeh u ostvarivanju gospodarskog rasta i koristi za okoliš, jer se čini da se širi svojevrsna amnezija.

Oceanski valovi na plaži

U proteklih nekoliko tjedana čini se da su oni koji su zaduženi za očuvanje naše kvalitete zraka zaboravili koliko dobra kvaliteta zraka koristi našem gospodarstvu. Čini se da su oni koji su zaduženi za očuvanje našeg zdravlja i dobrobiti zanemarili sve podatke koji pokazuju koliko se više ljudi razbolijeva i umire u područjima gdje je zagađenje zraka najveće – a sve to tijekom pandemije smrtonosne respiratorne bolesti koja je naglasio te ekonomske, društvene i ljudske troškove. Čini se da su oni koji su zaduženi za očuvanje našeg zdravlja i dobrobiti zaboravili da živa u našoj ribi predstavlja ozbiljnu zdravstvenu opasnost koja se može izbjeći onima koji jedu ribu, uključujući ljude, ptice i druga stvorenja.

Nemojmo odstupiti od samih pravila koja su naš zrak učinila ugodnijim za disanje, a vodu pitkom. Podsjetimo se da koliki god bili troškovi ograničavanja onečišćenja uzrokovanog ljudskim aktivnostima, troškovi njihovog NEOgraničavanja daleko su veći. Kao što stoji na web stranici EPA-e, “(f)manje preuranjenih smrti i bolesti znači da Amerikanci imaju dulji život, bolju kvalitetu života, niže troškove liječenja, manje izostanaka iz škole i bolju produktivnost radnika. Recenzirane studije pokazuju da je Zakon bio dobra ekonomska investicija za Ameriku. Od 1970. čišći zrak i rastuće gospodarstvo idu ruku pod ruku. Zakon je stvorio tržišne prilike koje su pomogle potaknuti inovacije u čistijim tehnologijama – tehnologijama u kojima su Sjedinjene Države postale globalni tržišni lider.” https://www.epa.gov/clean-air-act-overview/clean-air-act-and-economy

Nadalje, prljaviji zrak i prljavija voda štete biljkama i životinjama s kojima dijelimo ovaj planet, a koje su dio našeg sustava za održavanje života. I, umjesto da obnovimo obilje u oceanu, dodatno ćemo pogoršati njegovu sposobnost da osigura kisik i druge neprocjenjive usluge o kojima ovisi cijeli život. I gubimo naše vodstvo u zaštiti zraka i vode koje je služilo kao obrazac za zakone o zaštiti okoliša diljem svijeta.