Uvođenje redizajna za recikliranje u dijalog o zagađenju plastikom

Mi u The Ocean Foundation pozdravljamo nedavni izvještaj #breakfreefromplastic Movement objavljeno u junu 2021. “Nedostaje oznaka: otkrivanje korporativnih lažnih rješenja za krizu zagađenja plastikom”.  

I dok ostajemo u općoj podršci naporima koji pokušavaju upravljati plastičnim otpadom koji se već nalazi na našim plažama iu našem oceanu – uključujući rješavanje upravljanja otpadom i recikliranje, kao i promicanje smanjenja upotrebe plastike za potrošače – vrijedno je istražiti da li su neki pristupi konzorcijuma, kompanije i neprofitne organizacije su zaista “lažna rješenja”.

Preko 90% sve plastike se ne reciklira ili ne može reciklirati. Previše je složen i često previše prilagođen da bi doprinio kružnoj ekonomiji. Proizvođači miješaju polimere (koji dolaze u mnoštvu formulacija), aditive (kao što su usporivači plamena), boje, ljepila i druge materijale kako bi napravili različite proizvode i aplikacije, ili samo da bi uključili reklamne etikete. To je dovelo do krize zagađenja plastikom s kojom se danas suočavamo, a problem će se samo pogoršavati, osim ako ne planiramo unapred za našu budućnost

Poslednjih nekoliko godina, The Ocean Foundation Inicijativa za redizajn plastike podiže zastavu kako bi prepoznao dio koji nedostaje našem globalnom izazovu zagađenja plastikom: Kako uopće možemo promijeniti način na koji se plastika proizvodi? Kako možemo uticati na hemiju polimera da se redizajnira radi recikliranja? Redizajnom ukazujemo na same polimere — gradivne blokove plastičnih proizvoda koje mnogi od nas koriste u svakodnevnom životu.

Naši razgovori sa potencijalnim filantropskim, neprofitnim i korporativnim partnerima u potpunosti su odražavali dva centralna pitanja pokrenuta u ovom revolucionarnom izvještaju:

  1. „Nedostatak ambicija i prioriteta alternativnih metoda isporuke proizvoda na sistemskom nivou koji bi omogućio dramatično smanjenje upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu; i  
  2. Preobilje ulaganja u lažna rješenja i određivanje prioriteta pogrešnih rješenja koji omogućavaju kompanijama da nastave uobičajeno poslovanje oslanjajući se na plastičnu ambalažu za jednokratnu upotrebu.”

Kroz naše Inicijativa za redizajn plastike, mi ćemo slijediti naučno utemeljeno nacionalno zakonodavstvo u zemljama koje proizvode plastiku kako bi se zahtijevalo reinženjering same kemije plastike, redizajn plastičnih proizvoda i ograničavanje onoga što je napravljeno od plastike. Naša inicijativa će pomaknuti ovu industriju od složene, prilagođene i kontaminirajuće kako bi plastika postala sigurna, jednostavna i standardizirana.

U skoro svakom razgovoru sa potencijalnim partnerom, naš pristup je potvrđen kao pravi način da utičemo na sistemske promene.

Ipak, u istom razgovoru pokazujemo poznatu reakciju da smo ispred svog vremena. Korporativna zajednica i neki filantropi ulažu u čišćenje i upravljanje otpadom – rješenja koja prebacuju teret na ponašanje potrošača i neuspjeh upravljanja komunalnim otpadom; i dalje od proizvođača smola i plastičnih proizvoda. To je kao da krivite vozače i gradove, a ne naftne kompanije i proizvođače automobila za emisije ugljenika.  

Neki dijelovi nevladine zajednice stoga imaju potpuno pravo da pozivaju na potpunu zabranu proizvodnje i upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu – čak smo pomogli u pisanju nekih od tih zakona. Jer, ipak, prevencija je najbolji lijek. Uvjereni smo da ovu prevenciju možemo poduzeti dalje, i ići direktno na ono što proizvodimo i zašto. Vjerujemo da redizajn polimera nije previše težak, ne predaleko u budućnost, i da je zapravo ono što kupci žele i društva trebaju da plastiku učine dijelom cirkularne ekonomije. Ponosni smo što smo ispred sljedeće generacije koja razmišlja o zagađivanju plastikom.

Mislimo da smo stigli na vrijeme.

Nedostaje marka naglašava da: „Procter & Gamble, Mondelez International, PepsiCo, Mars, Inc., The Coca-Cola Company, Nestlé i Unilever su svaki na mjestu vozača u odlukama koje rezultiraju plastičnom ambalažom koju stavljaju na tržište. Poslovni modeli ovih kompanija, kao i oni njihovih kolega u sektoru upakovane robe, su među osnovnim uzrocima i pokretačima zagađenja plastikom... Ovih sedam kompanija zajedno ostvaruju više od 370 milijardi dolara prihoda svake godine. Razmislite o potencijalu kada bi ove kompanije sarađivale kako bi usmjerile sredstva ka stvarnim, dokazanim rješenjima umjesto da troše novac na marketinške kampanje i druge smetnje.” (Stranica 34)

Svjesni smo da postoje primjene plastike od prave vrijednosti za društvo, iako je plastika štetna u svojoj proizvodnji, upotrebi i odlaganju. Identificiramo one namjene koje su najvrednije, neophodne i najkorisnije i pitamo se kako ih iznova izmisliti kako bi se nastavile koristiti bez štete po zdravlje ljudi i okoliša.

Mi ćemo identificirati i razvijati originalnu nauku.

U bliskoj budućnosti, fokus Fondacije Ocean je postavljen na postavljanje najbolje naučne osnove za informiranje naše inicijative. Aktivno tražimo naučna partnerstva kako bismo ostvarili sljedeća rješenja. Zajedno sa kreatorima politike, naučnicima i industrijom, možemo:

RE-INŽENJER kemija plastike za smanjenje složenosti i toksičnosti – čineći plastiku jednostavnijom i sigurnijom. Razni plastični proizvodi ili aplikacije ispuštaju hemikalije u hranu ili piće kada su izloženi toploti ili hladnoći, utičući na ljude, životinje, a možda čak i na biljni svet (zamislite da osetite miris plastike koja gasi u vrelom automobilu). Osim toga, poznato je da je plastika "ljepljiva" i može postati vektor za druge toksine, bakterije i viruse. I nove studije sugeriraju da se bakterije mogu prenijeti preko okeana putem plastičnog zagađenja u obliku plutajućih boca i morskog otpada.

RE-DESIGN plastični proizvodi za smanjenje prilagođavanja – čineći plastiku standardizovanijom i jednostavnijom. Preko 90% sve plastike se ne reciklira ili ne može reciklirati. Previše je složen i često previše prilagođen da bi doprinio kružnoj ekonomiji. Proizvođači miješaju polimere (koji dolaze u više formulacija), aditive (kao što su usporivači plamena), boje, ljepila i druge materijale kako bi napravili različite proizvode i aplikacije, ili samo da bi uključili reklamne etikete. To često znači da se proizvodi sastoje od različitih slojeva plastične folije koji proizvode koji se inače mogu reciklirati pretvaraju u zagađivače za jednokratnu upotrebu koji se ne mogu reciklirati. Ovi sastojci i slojevi se ne mogu lako odvojiti.

PONOVO RAZMISLITE ono što pravimo od plastike odabirom ograničavanja proizvodnje plastike samo na njenu najvišu i najbolju upotrebu – omogućavajući zatvoreni krug kroz ponovnu upotrebu istih sirovina. Zakonodavstvo će ocrtati hijerarhiju koja identifikuje (1) upotrebe koje su najvrednije, neophodne i najkorisnije za društvo za koje plastika predstavlja najsigurnije, najprikladnije rešenje koje ima kratkoročne i dugoročne koristi; (2) plastike koje imaju lako dostupne (ili lako dizajnirane ili dizajnirane) alternative za zamjenjivu ili izbjegnutu plastiku; i (3) besmislenu ili nepotrebnu plastiku koju treba eliminisati.

Problem plastičnog otpada se samo povećava. I dok su upravljanje otpadom i taktike smanjene upotrebe plastike dobronamjerna rješenja, nisu baš pogađajući cilj u rješavanju većeg i složenijeg pitanja. Plastika kakva je sada nije dizajnirana za maksimalnu mogućnost recikliranja – ali saradnjom i usmjeravanjem sredstava ka redizajn plastike, možemo nastaviti koristiti proizvode koje cijenimo i na koje se oslanjamo na sigurnije i održivije načine. 

Prije 50 godina niko nije očekivao da će proizvodnja plastike dovesti do globalne krize zagađenja i zdravstvene krize s kojom se danas suočavamo. Sada imamo priliku planiraj unaprijed za narednih 50 godina proizvodnje, ali će zahtijevati ulaganje u napredne modele koji rješavaju problem na njegovom izvoru: hemijski dizajn i proizvodni proces.