Arctic Shipping je katastrofa koja čeka da se dogodi

Richard Steiner

Kada se malezijski teretnjak Selendang Ayu prije osam godina ove sedmice prizemljio na Aleutskim ostrvima Aljaske, bio je to tragičan podsjetnik na rastuće rizike sjevernog brodarstva. Dok je bio na putu od Sijetla do Kine, u žestokoj zimskoj oluji u Beringovom moru sa vetrovima od 70 čvorova i morem od 25 stopa, motor broda je otkazao. Dok je plutao prema obali, nije bilo adekvatnih okeanskih tegljača koji bi ga mogli uvući u tegljenje, i prizemljio se kod ostrva Unalaska 8. decembra 2004. Šest članova posade je izgubljeno, brod se razbio na pola, a cijeli teret i preko 335,000 galoni teškog goriva prosuli su naftu u vode Pomorskog nacionalnog rezervata divljih životinja na Aljasci (Aljasko pomorsko nacionalno utočište za divlje životinje). Kao i druga velika morska izlivanja, ovo izlijevanje nije bilo obuzdano i ubilo je hiljade morskih ptica i drugih morskih divljih životinja, zatvorilo ribarstvo i kontaminiralo mnogo milja obale.

Kao i većina industrijskih katastrofa, tragedija Selendang Ayu je uzrokovana opasnom kombinacijom ljudske greške, finansijskih pritisaka, mehaničkog kvara, labavosti i nadzora vlade, ([PDF]Prizemljenje broda za rasute terete pod malezijskom zastavom M/V Selendang Ayu on). Neko vrijeme je katastrofa usmjerila pažnju na rizik sjevernog brodarstva. Ali dok su neki faktori rizika bili riješeni, samozadovoljstvo se brzo vratilo. Danas je tragedija u Selendangu gotovo zaboravljena, a s povećanjem prometa brodova, rizik je sada veći nego ikad.

Svakog dana, oko 10-20 velikih trgovačkih brodova – kontejnerskih brodova, brodova za rasute terete, transportera automobila i tankera – putuje „velikim krugom“ između Azije i Sjeverne Amerike duž Aleutskog lanca od 1,200 milja. Kako se trgovina oporavlja od recesije, transport duž ove rute stalno raste. A kako globalno zatopljenje nastavlja da topi ljetni morski led, brodski promet se također ubrzano povećava preko Arktičkog okeana. Prošlog ljeta, rekordnih 46 trgovačkih brodova je prošlo Sjevernim morskim putem između Evrope i Azije preko ruskog arktika (Barents Observer), desetostruko više nego prije samo dvije godine. Preko milion tona tereta je ovog ljeta prevezeno na ruti u oba smjera (povećanje od 1% u odnosu na 50. godinu), a najveći dio su bili opasni naftni proizvodi poput dizel goriva, mlaznog goriva i plinskog kondenzata. I prvi tanker za tečni prirodni gas (LNG) u istoriji prošao je ovu rutu ove godine, prevozeći LNG iz Norveške u Japan za upola kraće vreme koje bi bilo potrebno da se putuje normalnom rutom Sueca. Predviđa se da će obim nafte i gasa koji se isporučuje na Sjevernom morskom putu dostići 2011 miliona tona godišnje do 40. Također je povećan promet kruzera (posebno oko Grenlanda), ribarskih plovila i brodova koji opslužuju arktička naftna i plinska postrojenja i rudnike .

Ovo je rizičan posao. To su velika plovila, koja prevoze opasno gorivo i teret, plove podmuklim morima duž ekološki osjetljivih obala, kojima upravljaju kompanije čiji komercijalni imperativi često narušavaju sigurnost, i gotovo bez infrastrukture za prevenciju ili hitne reakcije na putu. Veliki dio ovog saobraćaja je označen stranim zastavom i na „nevinom prolazu“, pod zastavom pogodnosti, sa posadom pogodnosti i nižim sigurnosnim standardima. I sve se to događa bukvalno van vidokruga, van svijesti javnosti i državnih regulatora. Svaki od ovih brodskih tranzita dovodi u opasnost ljudske živote, ekonomiju i okoliš, a rizik raste svake godine. Brodarstvo sa sobom nosi uvođenje invazivnih vrsta, podvodnu buku, udare brodova na morske sisare i emisije iz dimnjaka. Ali kako neka od ovih plovila nose milione galona teškog goriva, a tankeri desetine miliona galona nafte ili hemikalija, očigledno je najveći strah od katastrofalnog izlivanja.

Kao odgovor na Selendang katastrofa, koalicija nevladinih organizacija, domorodaca Aljaske i komercijalnih ribara udružili su se u Partnerstvu za sigurnost plovidbe kako bi zagovarali sveobuhvatna poboljšanja sigurnosti duž Aleutskih i arktičkih brodskih ruta. 2005. godine, Partnerstvo je pozvalo na praćenje u realnom vremenu svih brodova, tegljača za spašavanje u okeanima, paketa za vuču u hitnim slučajevima, sporazuma o rutiranju, područja koja treba izbjeći, povećane finansijske odgovornosti, boljih pomagala za navigaciju, poboljšane pilotaže, obavezne komunikacije protokoli, bolja oprema za reagovanje na izlijevanje, povećane naknade za teret i procjene rizika u prometu plovila. Nekoliko od njih („voće koje visi”) je implementirano: izgrađene su dodatne stanice za praćenje, prijenosni paketi za vuču su unaprijed pripremljeni u Dutch Luci, postoji više sredstava i opreme za reagovanje na izlijevanje, izvršena je procjena arktičke pomorske plovidbe sprovedeno (PUBLIKACIJE > Povezano > AMSA – US Arctic Research…), a u toku je procena rizika za Aleutsko brodarstvo (početna stranica projekta za procenu rizika Aleutskih ostrva).

Ali da bi se smanjio ukupni rizik od arktičkog i aleutskog brodarstva, čaša je i dalje možda četvrtina puna, tri četvrtine prazna. Sistem je daleko od sigurnog. Na primjer, praćenje brodova je i dalje neadekvatno, a još uvijek nema snažnih okeanskih spasilačkih tegljača koji su stacionirani duž ruta. Poređenja radi, nakon Exxon Valdeza, Prince William Sound sada ima jedanaest tegljača za pratnju i odgovor u pripravnosti za svoje tankere (Alyeska cjevovod – TAPS – SERVS). U Aleutima, izvještaj Nacionalne akademije nauka iz 2009. zaključuje: “Nijedna od postojećih mjera nije adekvatna za odgovor na velika plovila u teškim vremenskim uvjetima.”
ING OB Rijeka Dvije oblasti od najveće zabrinutosti, kroz koje putuje većina ovih brodova, su prolaz Unimak (između Aljaskog zaljeva i Beringovog mora u istočnim Aleutima) i Beringov moreuz (između Beringovog mora i Arktičkog okeana). Kako ova područja podržavaju više morskih sisara, morskih ptica, riba, rakova i ukupnu produktivnost nego gotovo bilo koji drugi okeanski ekosistem na svijetu, rizik je jasan. Jedno pogrešno skretanje ili gubitak snage napunjenog tankera ili teretnog broda na ovim prolazima lako može dovesti do velike katastrofe izlijevanja. U skladu s tim, i prolaz Unimak i Beringov tjesnac preporučeni su 2009. godine za međunarodnu oznaku kao posebno osjetljiva morska područja i morski nacionalni spomenici ili svetilišta, ali američka vlada tek treba postupiti po ovoj preporuci (Ne očekujte nova morska utočišta pod… – Uobičajeni snovi).

Jasno je da ovo trebamo riješiti sada, prije sljedeće katastrofe. Sve preporuke Partnerstva za sigurnost u brodarstvu iz 2005. (gore) treba odmah implementirati preko Aleutskih i arktičkih brodskih ruta, posebno kontinuirano praćenje brodova i tegljače za spašavanje. Industrija bi sve to trebala platiti putem naknada za teret. I, vlade bi trebale učiniti obaveznim Smjernice Međunarodne pomorske organizacije za brodove koji rade u vodama prekrivenim arktičkim ledom, poboljšati kapacitete potrage i spašavanja i uspostaviti regionalna savjetodavna vijeća građana (Regionalno savjetodavno vijeće za građane Prince William Sounda) za nadgledanje svih offshore komercijalnih aktivnosti.

Arktičko brodarstvo je katastrofa koja čeka da se dogodi. Nije da li, već kada i gdje će se desiti sljedeća katastrofa. To bi moglo biti večeras ili godinama od sada; može biti u prolazu Unimak, Beringovom moreuzu, Novoj Zemlji, Bafinovom ostrvu ili Grenlandu. Ali to će se dogoditi. Arktičke vlade i brodarska industrija moraju se ozbiljno pozabaviti smanjenjem ovog rizika što je više moguće i to uskoro.

Richard Steiner diriguje Oasis Earth projekat – globalna konsultantska kuća koja radi sa nevladinim organizacijama, vladama, industrijom i civilnim društvom kako bi ubrzala tranziciju ka ekološki održivom društvu. Oasis Earth provodi brze procjene za nevladine organizacije u zemljama u razvoju o kritičnim izazovima očuvanja, revidira ekološke procjene i provodi potpuno razvijene studije.