Čistiji vazduh, čistiji okean

Praćenje vijesti od kuće prilično je jednostavno zahvaljujući modernoj tehnologiji i mogućnosti pristupa dobrom, preciznom sadržaju. To ne znači da je vijesti uvijek lako prihvatiti—kao što svi znamo. Čitajući Yale e16 izdanje od 360. aprila, bio sam zapanjen citatom koji bi trebao biti dobra vijest o našoj dokazanoj sposobnosti da generišemo ekonomske koristi od ograničavanja ili eliminisanja štete od ljudskih aktivnosti. Pa ipak, čini se da postoji trend u pogrešnom smjeru.

„Zakon o čistom vazduhu iz 1970. godine, na primer, koštao je 523 milijarde dolara u prvih 20 godina, ali je doneo 22.2 biliona dolara koristi za javno zdravlje i ekonomiju. „Postalo je vrlo jasno da je većina ovih ekoloških propisa od velike neto koristi za društvo“, kaže jedan stručnjak za politiku Conniffu [autor članka], „Ako ne postavimo ove propise, mi kao društvo ostavljamo novac na stol."

Prednosti okeana od prevencije zagađenja su neprocjenjive – baš kao i naše koristi od okeana. Ono što ide u zrak vijuga u naše vodene tokove, naše zaljeve i ušća i ocean. Zapravo, ocean je apsorbirao jednu trećinu ugljičnog dioksida i drugih emisija u posljednjih dvije stotine godina. I dalje stvara do polovine kiseonika koji nam je potreban da udišemo. Međutim, duge decenije apsorbovanja emisija iz ljudskih aktivnosti utiču na hemiju okeana – ne samo što ga čine manje gostoljubivim za život u njemu, već imaju i potencijal da negativno utiču na njegovu sposobnost da generiše kiseonik.

Dakle, ovdje slavimo pet decenija osiguravanja da oni koji profitiraju od aktivnosti koje stvaraju zagađenje zaista učestvuju u sprječavanju zagađenja, kako bi se umanjili zdravstveni i drugi ekološki troškovi. Ipak, teško je slaviti naš dosadašnji uspjeh u ekonomskom rastu i koristima za okoliš, jer se čini da se širi svojevrsna amnezija.

U posljednjih nekoliko sedmica, čini se da su oni koji su zaduženi za očuvanje našeg kvaliteta zraka zaboravili koliko dobar kvalitet zraka koristi našoj ekonomiji. Čini se da su oni koji su zaduženi za očuvanje našeg zdravlja i dobrobiti zanemarili sve podatke koji pokazuju koliko se još ljudi razboli i umire u područjima gdje je zagađenje najveće – sve to za vrijeme pandemije smrtonosne respiratorne bolesti koja je podvukao te ekonomske, socijalne i ljudske troškove. Čini se da su oni koji su zaduženi za očuvanje našeg zdravlja i dobrobiti zaboravili da živa u našim ribama predstavlja ozbiljnu opasnost po zdravlje onih koji jedu ribu, uključujući ljude, ptice i druga stvorenja, koja se može izbjeći.

Nemojmo odstupiti od samih pravila koja su naš zrak učinili prozračnijim, a našu vodu pitkom. Podsjetimo da bez obzira na troškove ograničavanja zagađenja od ljudskih aktivnosti, troškovi njihovog NE ograničavanja su daleko veći. Kako stoji na web stranici EPA, „(f)manje preranih smrti i bolesti znači da Amerikanci imaju duži život, bolji kvalitet života, niže medicinske troškove, manje izostanaka iz škole i bolju produktivnost radnika. Recenzirane studije pokazuju da je Zakon bio dobra ekonomska investicija za Ameriku. Od 1970. čistiji zrak i rastuća ekonomija idu ruku pod ruku. Zakon je stvorio tržišne prilike koje su pomogle da se inspiriraju inovacije u čistijim tehnologijama – tehnologijama u kojima su Sjedinjene Države postale globalni tržišni lider.” https://www.epa.gov/clean-air-act-overview/clean-air-act-and-economy

Nadalje, prljaviji zrak i prljavija voda štete biljkama i životinjama s kojima dijelimo ovu planetu, a koje su dio našeg sistema za održavanje života. I, umjesto da obnovimo obilje u okeanu, dodatno ćemo pogoršati njenu sposobnost da obezbijedi kiseonik i druge neprocenjive usluge od kojih zavisi ceo život. I gubimo naše vodstvo u zaštiti zraka i vode koja je služila kao obrazac za zakone o okolišu širom svijeta.