Klimatska anksioznost: Nova neizvjesnost koja proganja našu sljedeću generaciju

Anksioznost. To je normalan dio života i igra vrlo važnu ulogu u zaštiti ljudi od opasnosti i sprječavanju rizika. The American Psychological Association (APA) definira anksioznost kao “emociju koju karakteriziraju osjećaji napetosti, zabrinute misli i fizičke promjene poput povišenog krvnog tlaka”. Razbijajući tu definiciju, može se vidjeti da ona ima dva dijela: mentalni i fizički.

Ako nikada niste iskusili tešku anksioznost, dozvolite mi da vam to pokažem.

1. Počinje sa brigom. U tom kontekstu: „Nivo mora raste zbog klimatskih promjena.”
2. Ta zabrinutost dovodi do katastrofalnog razmišljanja i nametljivih misli: „Mjesta poput južne Floride, donjeg Manhattana i određenih otočnih zemalja će nestati, što će dovesti do masovnih migracija, gubitka prirodnih resursa, gubitka biodiverziteta, ekstremnih vremenskih događaja, smrti u razmjerima u kojima mi... nikada ranije nisam vidio i, na kraju krajeva, devastaciju planete.”
3. Vaš krvni pritisak raste, puls vam se ubrzava i počinjete da se znojite. Misli vode do još strašnijeg, ličnog mjesta: „Nikad ne bih trebao imati djecu jer neće postojati svijet u kojem vrijedi živjeti dok oni postanu odrasli. Uvek sam želeo decu, pa sam sada u depresiji.”

Godine 2006. Al Gore je objavio svoj film “An Inconvenient Truth” koja je stigla do veoma velike publike. Međutim, umjesto da ta istina bude jednostavno nezgodna, ona je sada neizbježna u 2022. godini. Mnogi mladi ljudi doživljavaju tjeskobu koja dolazi s neizvjesnošću kada će planeta pasti u pune udare klimatskih promjena.

Klimatska anksioznost je stvarna – uglavnom kod mlađih generacija

Članak Ellen Barry u New York Timesu, “Klimatske promjene ulaze u sobu za terapiju,” ne samo da pruža živopisan pregled individualnih borbi; također pruža veze s dvije vrlo zanimljive studije koje naglašavaju pritisak koji promjena klime ima na mlađu populaciju.

Jedna studija koju je objavio The Lancet je a sveobuhvatna anketa pod nazivom “Klimatska anksioznost kod djece i mladih i njihova uvjerenja o odgovorima vlade na klimatske promjene: globalno istraživanje” od strane Caroline Hickman, Msc et al. Kada se razmatra dio diskusije ove studije, ističu se tri tačke:

1. Klimatska anksioznost nije samo briga. Ova anksioznost se može manifestovati u strahu, bespomoćnosti, krivici, ljutnji i drugim emocijama koje su povezane sa sveobuhvatnim osećajem beznađa i anksioznosti ili doprinose njemu.
2. Ova osećanja utiču na to kako ljudi funkcionišu u svojim životima.
3. Vlade i regulatori imaju veliku moć da utiču na klimatsku anksioznost, bilo poduzimanjem proaktivnih akcija (koje bi smirile ovu anksioznost) ili ignoriranjem problema (što pogoršava problem). 

Sažetak druge studije pod naslovom „Psihološki uticaji globalnih klimatskih promjena,” Thomasa Dohertyja i Susan Clayton dijeli tipove anksioznosti uzrokovane klimatskim promjenama u tri kategorije: direktni, indirektni i psihosocijalni.

Autori opisuju indirektno uticaji koji se zasnivaju na neizvesnosti, ključnoj komponenti anksioznosti, zajedno sa onim što ljudi primećuju o klimatskim promenama. Psychosocial uticaji su rasprostranjeniji u smislu dugoročnih efekata klimatskih promena na zajednice. Dok direktno uticaji se objašnjavaju kao oni koji imaju neposredne efekte na živote ljudi. The studijski sažetak dalje predlaže različite metode intervencije za svaku vrstu anksioznosti.

Čak i bez upuštanja u detalje svake studije, može se primijetiti da klimatska anksioznost nije jednodimenzionalna. I, slično ekološkom problemu koji ga izaziva, klimatskoj anksioznosti će biti potrebno vrijeme i perspektiva da se prilagodi. Zaista, ne postoji prečica za rješavanje elementa rizika koji je uključen u klimatsku anksioznost. Ne postoji odgovor na neizvjesnost kada će se desiti efekti klimatskih promjena.

Fakulteti i psiholozi shvataju da je klimatska anksioznost problem

Klimatska anksioznost je rastuća komponenta anksioznosti općenito. As The Washington Post Prema izvještajima, fakulteti nude kreativnu terapiju za studente sa sve većim problemima vezanim za klimu. Zanimljivo je da neki fakulteti implementiraju ono što nazivaju “klimatski kafići.” Oni posebno nisu namijenjeni onima koji žele pronaći rješenje u svojoj borbi, već su mjesto susreta gdje se mogu izraziti svoja osjećanja u otvorenom i neformalnom prostoru.

Izbjegavanje rješenja tokom ovih klimatskih razgovora u kafiću je zanimljiv pristup s obzirom na same psihološke principe i rezultate gore navedenih studija. Psihologija koja se bavi anksioznošću ima za cilj da pomogne pacijentima da sjede s neugodnim osjećajem neizvjesnosti, a ipak nastave. Klimatski kafići su jedan od načina da se nosite sa neizvjesnošću za našu planetu bez vrtnje rješenja u glavi dok vam se ne zavrti u glavi.

Posebno, polje klimatske psihologije raste. The Climate Psychology Alliance North America pravi vezu između psihologije uopšte i klimatske psihologije. U prošlosti, čak i prije samo 40 godina, djeca su bila samo tangencijalno svjesna klimatskih promjena. Da, Dan planete Zemlje je bio godišnji događaj. Međutim, za prosječno dijete, nejasan festival nije imao isto značenje kao stalno podsjećanje (na vijestima, na nastavi nauke, itd.) na promjenu klime. Brzo naprijed do 2022. Djeca su izloženija globalnom zagrijavanju, porastu nivoa mora i vjerovatnom gubitku vrsta poput polarnih medvjeda i svjesnija su o tome. Ova svest razumljivo dovodi do određenog stepena brige i razmišljanja.

Šta je budućnost okeana?

Gotovo svi imaju neko sjećanje na okean – nadamo se pozitivno. Ali, sa današnjom tehnologijom, može se vizualizirati okean budućnosti. Nacionalna uprava za oceanografiju i atmosferu (NOAA) ima alat pod nazivom Porast razine mora – Preglednik karte što omogućava vizualizaciju područja pogođenih porastom nivoa mora. NOAA je, zajedno s nekoliko drugih agencija, također objavila svoje Tehnički izvještaj o porastu razine mora za 2022, koji pruža ažurirane projekcije koje izlaze do 2150. godine. Mlađe generacije sada imaju priliku, putem alata kao što je preglednik mapa porasta nivoa mora, da vide kako gradovi poput Miamija na Floridi nestaju pred njihovim očima.

Mnogi mladi ljudi mogu postati zabrinuti kada razmisle o tome šta će porast nivoa mora učiniti članovima porodice i drugima koji žive na nižim nadmorskim visinama. Gradovi o kojima su nekada maštali o posjeti mogu nestati. Vrste o kojima su imali priliku saznati, ili čak vidjeti iz prve ruke, izumrijet će jer životinje ili ne mogu živjeti u temperaturnom rasponu klime koja se razvija, ili zbog toga nestaju njihovi izvori hrane. Mlađe generacije mogu osjetiti određenu nostalgiju za svojim djetinjstvom. Oni nisu samo zabrinuti za buduće generacije; zabrinuti su zbog gubitka koji će se dogoditi u njihovim životima. 

Zaista, promjena klime utiče na mnoge aspekte okeana uključujući:

• Migracija vrsta
• Biološka raznolikost
• koraljnih grebena
• Uz još mnogo toga što se istražuje u Istraživačka stranica Ocean fondacije o okeanu i klimatskim promjenama.

Srodni napori Ocean fondacije su Plava inicijativa za otpornost. Inicijativa Blue Resilience posvećena je obnovi, očuvanju i financiranju prirodne obalne infrastrukture tako što će ključne dionike opremiti alatima, tehničkom stručnošću i okvirima politike za postizanje velikog smanjenja klimatskih rizika. Upravo inicijative poput ove mogu mladim generacijama pružiti nadu da nisu sami u nastojanju da riješe probleme. Naročito kada se osjećaju frustrirano djelovanjem ili nedjelovanjem svoje zemlje.

Gdje ovo ostavlja buduće generacije?

Klimatska anksioznost je jedinstvena vrsta anksioznosti i treba je tretirati kao takvu. S jedne strane, klimatska anksioznost je zasnovana na racionalnom mišljenju. Planeta se menja. Nivo mora raste. I, može se osjećati kao da bilo koja osoba malo može učiniti da zaustavi ovu promjenu. Ako klimatska anksioznost postane paralizirajuća, tada ni mlada osoba koja ima napad panike, niti sama planeta, „ne pobjeđuju“. Važno je da sve generacije i polje psihologije priznaju klimatsku anksioznost kao legitimnu brigu o mentalnom zdravlju.

Klimatska anksioznost zaista proganja naše mlađe generacije. Način na koji odlučimo da se pozabavimo time će biti ključan za motivisanje budućih generacija da žive životom u sadašnjosti, bez odustajanja od budućnosti svoje planete.