Costa Rica BBNJ radionica

Proveo sam 8. i 9. mart u Puntarenasu, Kostarika na radionici u Centralnoj Americi za razvoj kapaciteta za ministarstva vanjskih poslova angažovana u odgovoru na zahtjev Rezolucije 69/292 Generalne skupštine UN-a za pregovore o novom pravnom instrumentu za rješavanje očuvanje i održivo korištenje biodiverziteta izvan nacionalnih jurisdikcija (BBNJ) prema Konvenciji UN-a o pravu mora i pomoći globalnoj zajednici u implementaciji ciljeva održivog razvoja UN-a (posebno SDG14 o okeanu). 

Šta kažeš na to za zalogaj? Prevod: pomagali smo vladinim ljudima da budu spremni da pregovaraju o tome kako zaštititi biljke i životinje koje su izvan zakonske kontrole bilo koje nacije u dubinama i na površini poslovičnog otvorenog mora! Gdje ima pirata...

Na radionici su bili predstavnici Paname, Hondurasa, Gvatemale i naravno našeg domaćina Kostarike. Pored ovih centralnoameričkih nacija, tamo su bili i predstavnici iz Meksika i nekoliko ljudi sa Kariba.

71% površine naše planete je okean, a 64% od toga je otvoreno more. Ljudske aktivnosti odvijaju se u dvodimenzionalnim prostorima (površina mora i morsko dno), kao i u trodimenzionalnim prostorima (vodeni stupac i podzemlje morskog dna) otvorenog mora. Generalna skupština UN-a je zatražila novi pravni instrument jer nemamo niti jedan nadležni organ koji je odgovoran za područja BBNJ, nema instrument za međunarodnu saradnju, niti potpuno artikuliran način da prepoznamo kako dijeliti područja BBNJ kao zajedničko nasljeđe za sve na svijetu. planete (ne samo onih koji mogu priuštiti da odu i uzmu je). Poput ostatka okeana, otvorenom moru prijete dobro poznate prijetnje koje se kumuliraju i ljudski pritisci. Odabranim ljudskim aktivnostima na otvorenom moru (kao što je ribolov, rudarstvo ili brodarstvo) upravljaju posebne sektorske organizacije. Nedostaju im dosljedni pravni režimi ili ovlaštenja, a svakako nemaju mehanizam za međusektorsku koordinaciju i saradnju.

Naši tematski govornici, studije slučaja i okrugli stolovi potvrdili su izazove i razgovarali o rješenjima. Proveli smo vrijeme razgovarajući o podjeli koristi od morskih genetičkih resursa, izgradnji kapaciteta, prijenosu pomorske tehnologije, alatima za upravljanje na području (uključujući zaštićena područja mora izvan nacionalne nadležnosti), procjenama utjecaja na okoliš i pitanjima koja se tiču ​​svih područja (uključujući vjerodostojnu provedbu, usklađenost i sporove rezolucija). U osnovi, pitanje je kako dodijeliti blagodati otvorenog mora (poznato i nepoznato) na načine koji se odnose na globalno zajedničko nasljeđe. Sveobuhvatni koncept je bila potreba da se upravlja upotrebom i aktivnostima na način koji je danas pošten i pravičan za buduće generacije.

Tamo sam bio pozvan da govorim o Sargaškom moru i kako se njime „upravlja“ kao područjem izvan nacionalne nadležnosti. Sargaško more leži u Atlantiku, uvelike ga definiraju četiri značajne okeanske struje koje formiraju krug unutar kojeg rastu velike prostirke sargasuma. More je dom niza migratornih i drugih vrsta tijekom dijela ili cijelog njihovog životnog ciklusa. Ja sjedim u Komisiji za Sargaško more i ponosni smo na način na koji smo napredovali. 

Već smo uradili domaću zadaću i izneli naše naučne dokaze o jedinstvenom biodiverzitetu Sargaškog mora. Procijenili smo njegov status, inventarizirali ljudske aktivnosti, naveli naše ciljeve očuvanja i definisali plan rada za postizanje naših ciljeva na našoj teritoriji. Već radimo na afirmaciji našeg posebnog mjesta kod relevantnih i nadležnih institucija koje se bave ribarstvom, migratornim vrstama, pomorstvom, rudarstvom morskog dna, kablovima s morskog dna i drugim aktivnostima (preko 20 takvih međunarodnih i sektorskih organizacija). A sada istražujemo i pišemo naš plan upravljanja za Sargaško more, prvi „plan upravljanja“ za područje otvorenog mora. Kao takav, pokrivat će sve sektore i aktivnosti u Sargaškom moru. Štaviše, to će obezbijediti sveobuhvatan okvir za očuvanje i održivo korištenje ovog kultnog ekosistema koji u potpunosti leži izvan svake nacionalne jurisdikcije. Doduše, Komisija nema zakonska upravljačka ovlaštenja, tako da ćemo samo davati smjernice našem Sekretarijatu i savjete potpisnicima Hamiltonove deklaracije koja je uspostavila službeno područje saradnje na Sargaškom moru i našoj komisiji. Sekretarijat i potpisnici će morati da uvjere međunarodne i sektorske organizacije da slijede ove preporuke.

Lekcije naučene iz naše studije slučaja (i drugih), kao i obrazloženja za pregovore o novom instrumentu, su jasne. Ovo neće biti lako. Postojeći sistem minimalnih regulatornih struktura podrazumevano ide u korist onima sa većim tehnološkim i finansijskim resursima. Tu su i komunikacijski, regulatorni i drugi izazovi ugrađeni u naš trenutni sistem. 

Za početak, postoji malo 'nadležnih organa' i malo koordinacije, pa čak i komunikacije među njima. Iste nacionalne države su zastupljene u mnogim od ovih međunarodnih i sektorskih organizacija. Ipak, svaka organizacija ima svoje posebne ugovorne zahtjeve za mjere zaštite, proces i kriterije donošenja odluka. 

Osim toga, ponekad su predstavnici bilo koje nacije različiti u svakoj organizaciji, što dovodi do nedosljednih stavova i izjava. Na primjer, predstavnik zemlje u IMO-u i predstavnik te zemlje u ICCAT-u (upravljačko tijelo za tune i migratorne vrste) bit će dvije različite osobe iz dvije različite agencije s različitim direktivama. A neke nacionalne države su potpuno otporne na ekosistemske i pristupe predostrožnosti. Neke organizacije imaju teret dokazivanja u krivu – čak traže od naučnika, nevladinih organizacija i nacionalnih država koje se brane da pokažu da postoje negativni uticaji ribarstva ili brodarstva – umjesto da prihvate da se negativni utjecaj mora ublažiti za dobro svih.

Za našu studiju slučaja, ili u ovom novom instrumentu, postavljamo sukob oko prava na održivo korištenje biodiverziteta. S jedne strane imamo biodiverzitet, ravnotežu ekosistema, zajedničke koristi i odgovornosti i rješavanje medicinskih prijetnji pandemije. S druge strane, gledamo na zaštitu intelektualnog vlasništva koje vodi razvoju proizvoda i profita, bilo da proizilazi iz suvereniteta ili prava privatnog vlasništva. I dodajte u mješavinu da neke od naših ljudskih aktivnosti na otvorenom moru (posebno ribolov) već predstavljaju neodrživu eksploataciju biodiverziteta u njihovom sadašnjem obliku i da ih je potrebno povući.

Nažalost, nacije koje se protive novom instrumentu za upravljanje biodiverzitetom izvan nacionalnih jurisdikcija uglavnom imaju resurse da uzmu ono što žele, kada to žele: koristeći moderne privatnike (pirate) koje podržavaju njihove matične nacije kao što su bile u 17., 18. 19. vijeka. Isto tako, ove nacije stižu na pregovore sa velikim, dobro pripremljenim, dobro opremljenim delegacijama sa jasnim ciljevima koji podržavaju njihove individualne interese. Ostatak svijeta mora ustati i biti pobrojan. I, možda će naš skromni napor da pomognemo drugim, manjim zemljama u razvoju da budu spremne, isplatiti dividende.