U njemu za dugu igru

Kao i većina mojih kolega u The Ocean Foundation, uvijek razmišljam o dugoj igri. Na kojoj budućnosti radimo? Kako ono što sada radimo može postaviti temelje za tu budućnost?

S tim stavom sam se ranije ovog mjeseca pridružio sastanku Radne grupe za razvoj i standardizaciju metodologije u Monaku. Domaćin sastanka bio je Međunarodni koordinacioni centar za zakiseljavanje okeana (OA I-CC) Međunarodnog udruženja za atomsku energiju (IAEA). Bili smo mala grupa – samo nas je jedanaest sjedilo oko konferencijskog stola. Predsjednik Ocean fondacije, Mark Spalding, bio je jedan od jedanaestorice.

Naš zadatak je bio da razvijemo sadržaj „početnog kompleta“ za proučavanje acidifikacije okeana – kako za praćenje na terenu, tako i za laboratorijsko eksperimentisanje. Ovaj početni komplet treba da pruži naučnicima alate i resurse koji su im potrebni za proizvodnju podataka dovoljno visokog kvaliteta da doprinesu Globalnoj mreži za posmatranje kiselosti okeana (GOA-ON). Ovaj komplet, kada bude završen, bit će raspoređen u zemlje koje su ovog ljeta učestvovale u našoj radionici na Mauricijusu, kao i članovima novog međuregionalnog projekta IAEA OA-ICC usmjerenog na izgradnju kapaciteta za proučavanje acidifikacije oceana.

Mark i ja nismo analitički hemičari, ali stvaranje ovih kompleta alata je nešto o čemu smo oboje mnogo razmišljali. U našoj dugoj igri, zakonodavstvo se donosi na lokalnom, nacionalnom, pa čak i međunarodnom nivou koji poziva na smanjenje uzroka zakiseljavanja oceana (zagađenje CO2), ublažavanje zakiseljavanja oceana (putem obnove plavog ugljika, na primjer) i ulaganja u adaptivne kapacitete ranjivih zajednica (kroz sisteme predviđanja i planove upravljanja koji odgovaraju).

Ali prvi korak da tu dugu igru ​​postane stvarnost su podaci. Trenutno postoje ogromne praznine u podacima o hemiji okeana. Većina posmatranja i eksperimenata acidifikacije oceana provedena je u Sjevernoj Americi i Evropi, što znači da neke od najranjivijih regija – Latinska Amerika, Pacifik, Afrika, Jugoistočna Azija – nemaju informacije o tome kako će njihove obale biti pogođene, kako njihove ekonomski i kulturno kritične vrste bi mogle odgovoriti. A mogućnost da se ispričaju te priče – da se pokaže kako zakiseljavanje okeana, koje mijenja samu hemiju našeg velikog okeana, može promijeniti zajednice i ekonomije – to će postaviti temelje za zakonodavstvo.

Vidjeli smo to u državi Washington, gdje je uvjerljiva studija slučaja o tome kako zakiseljavanje okeana pustoši industriju ostriga okupila industriju i inspirisala državu da donese brz i efikasan zakon za rješavanje problema kiselosti oceana. To vidimo u Kaliforniji, gdje su zakonodavci upravo usvojili dva državna zakona za rješavanje problema acidifikacije oceana.

A da bismo to vidjeli širom svijeta, potrebni su nam naučnici da imaju standardizirane, široko dostupne i jeftine alate za praćenje i laboratorije za proučavanje acidifikacije oceana. I to je upravo ono što je ovaj sastanak i postigao. Naša grupa od jedanaestorica okupila se tri dana kako bi detaljno razgovarala o tome šta bi tačno trebalo da bude u tim kompletima, koja obuka naučnika bi trebala da ih koriste i kako možemo iskoristiti nacionalnu i međunarodnu podršku za finansiranje i distribuciju ovih kompleta. kompleti. I iako su neki od njih jedanaestoro bili analitički hemičari, neki eksperimentalni biolozi, mislim da smo u ta tri dana svi bili fokusirani na dugu igru. Znamo da su ovi kompleti potrebni. Znamo da su trening radionice poput one koju smo vodili na Mauricijusu i onih planiranih za Latinsku Ameriku i Pacifička ostrva od ključne važnosti. I mi smo posvećeni tome da to i ostvarimo.