Investirajte u zdrav obalni ekosistem

Investirajte u zdrav obalni ekosistem, to će poboljšati ljudsko blagostanje. I to će nam se višestruko vratiti.

Napomena: Kao i brojne druge organizacije, Earth Day Network je pomjerila svojih 50^th Proslava godišnjice online. Možete ga pronaći ovdje.

The 50^th Godišnjica Dana planete Zemlje je stigla. A ipak je to izazov za sve nas. Teško je razmišljati o Danu planete Zemlje dok provodimo toliko vremena u zatvorenom prostoru, daleko od nevidljive prijetnje našem zdravlju i zdravlju naših najmilijih. Teško je zamisliti koliko su zrak i voda postali čišći u samo nekoliko kratkih sedmica zahvaljujući našem ostanku kod kuće kako bismo „izravnali krivulju“ i spasili živote. Teško je pozvati sve da se pozabave klimatskim promjenama, da smanje zagađenje i ograniče potrošnju kada se 10% radne snage u našoj zemlji prijavljuje za nezaposlene, a procjenjuje se da je 61% stanovništva naše zemlje negativno pogođeno finansijski. 

Pa ipak, možemo na to gledati i na drugi način. Mogli bismo početi razmišljati o tome kako poduzeti sljedeće korake za našu planetu na najbolji mogući način za naše zajednice. Šta je sa poduzimanjem klimatskih mjera koje su dobra investicija? Dobro za kratkoročne stimulacije i ponovno pokretanje ekonomije, dobro za pripravnost u vanrednim situacijama i dobro za sve nas učiniti manje ranjivim na respiratorne i druge bolesti? Šta ako možemo da preduzmemo akcije koje obezbeđuju ogromne ekonomske, zdravstvene i socijalne koristi za sve nas?

Možemo razmišljati o tome kako izravnati krivulju klimatskih poremećaja i vizualizirati klimatske poremećaje kao zajedničko iskustvo (ne za razliku od pandemije). Možemo smanjiti ili eliminirati naše emisije stakleničkih plinova, stvarajući dodatna radna mjesta u tranziciji. Možemo nadoknaditi emisije ne možemo izbjeći, nešto na što nam je pandemija možda dala novu perspektivu. I, možemo predvidjeti prijetnje i uložiti u pripremu i budući oporavak.

Među ljudima na prvim linijama klimatskih promjena su oni koji žive na obali i podložni su olujama, olujnim udarima i porastu nivoa mora. A te zajednice moraju imati ugrađene sisteme za oporavak za poremećenu ekonomiju – bilo da je uzrokovana cvjetanjem toksičnih algi, olujom, pandemijom ili izlivanjem nafte.

Stoga, kada možemo identificirati prijetnje, čak i ako nisu neposredne, onda treba da učinimo sve što možemo da budemo spremni. Baš kao što oni koji žive u zonama uragana imaju puteve za evakuaciju, roletne i planove skloništa za hitne slučajeve—sve zajednice moraju osigurati da imaju potrebne mjere za zaštitu ljudi, njihovih domova i sredstava za život, infrastrukture zajednice i prirodnih resursa na od kojih zavise.

Ne možemo napraviti balon oko ranjivih priobalnih zajednica kao dugoročnu odbranu od promjena u dubini, hemiji i temperaturi okeana. Ne možemo im staviti masku na lice, ili im reći da #ostajudoma, a zatim označiti sigurnosnu kontrolnu listu kao ispunjenu. Poduzimanje akcija na obali znači ulaganje u kratkoročnu i dugoročnu strategiju, onu koja proizvodi veću spremnost za hitne slučajeve i podržava svakodnevnu dobrobit ljudskih i životinjskih zajednica.

Neiskazani milioni hektara mangrova, morske trave i slanih močvara izgubljeni su zbog ljudskih aktivnosti u SAD-u i širom svijeta. I time je izgubljen i ovaj prirodni odbrambeni sistem za obalne zajednice.

Ipak, naučili smo da se ne možemo osloniti na „sivu infrastrukturu“ za zaštitu šetališta, puteva i kuća. Masivni betonski morski zidovi, gomile kamenja i rip-rap ne mogu obaviti posao zaštite naše infrastrukture. Oni reflektuju energiju, ne apsorbuju je. Njihovo vlastito povećanje energije potkopava ih, tuče i lomi ih. Reflektirana energija odbacuje pijesak. Oni postaju projektili. Prečesto štite jednog susjeda na račun drugog. 

Dakle, šta je bolja, dugotrajnija infrastruktura investicija? Koja je vrsta zaštite koja se samogenerira, uglavnom se obnavlja nakon oluje? I, lako za repliciranje? 

Za priobalne zajednice to znači ulaganje u plavi ugljik – naše livade morske trave, šume mangrova i ušća slanih močvara. Ova staništa nazivamo „plavim ugljikom“ jer također preuzimaju i pohranjuju ugljik – pomažući da se ublaže efekti viška emisija stakleničkih plinova na ocean i život u njemu.

Pa kako to da radimo?

• Vratite plavi ugljenik
  • presađivanje mangrova i livada morske trave
  • obnavljanje vodovoda za obnavljanje naših močvarnih područja

• Zaštitite ono što nam je ostalo
  • redizajnirati obalni razvoj radi zaštite, a ne uništavanja staništa
  • promjena ponašanje nautičara radi zaštite staništa

• Stvorite okolišne uvjete koji podržavaju maksimalno zdravlje staništa
  • čista voda – npr. ograničiti otjecanje iz aktivnosti na kopnu
  • nema jaružanja, nema obližnje sive infrastrukture
  • dobro dizajnirana infrastruktura sa slabijim uticajem za podršku pozitivnim ljudskim aktivnostima (npr. marine)
  • rješavanje štete od postojeće zapuštene infrastrukture (npr. energetske platforme, izumrli cjevovodi, oprema za ribolov duhova)

• Omogućite prirodnu regeneraciju gdje možemo, presadite kada je potrebno

Šta dobijamo zauzvrat? Obnovljeno obilje.

• Skup prirodnih sistema koji apsorbuju energiju oluje, talasa, talasa, čak i deo vetra (do određene tačke)
• Poslovi restauracije i zaštite
• Poslovi praćenja i istraživanja
• Poboljšani ribarski rasadnici i staništa za podršku sigurnosti hrane i ekonomskim aktivnostima vezanim za ribolov (rekreativne i komercijalne)
• Vidikovci i plaže (umjesto zidova i stijena) za podršku turizmu
• Smanjenje otjecanja jer ovi sistemi čiste vodu (filtrirajući vodene patogene i zagađivače)

Postoje višestruke društvene koristi od čiste vode, obilnijeg ribolova i aktivnosti obnove. Prednosti sekvestracije i skladištenja ugljika priobalnih ekosistema nadmašuju one kopnenih šuma, a njihova zaštita osigurava da se ugljik ne oslobađa ponovno. Osim toga, prema Paneli visokog nivoa za održivu okeansku ekonomiju (čiji sam savjetnik), primjećeno je da strategije rješenja zasnovane na prirodi u močvarama „osiguravaju veći rodni paritet kako se industrije zasnovane na oceanu šire i poboljšavaju mogućnosti prihoda i sredstva za život.” 

Obnova i zaštita plavog ugljika nije samo zaštita prirode. Ovo je bogatstvo koje vlade mogu stvoriti za cijelu ekonomiju. Smanjenje poreza izgladnjivalo je vlade resursa baš kada su najpotrebniji (još jedna lekcija iz pandemije). Obnavljanje i zaštita plavog ugljika je odgovornost vlade iu okviru njenih nadležnosti. Cijena je niska, a vrijednost plavog ugljika visoka. Obnova i zaštita mogu se postići kroz širenje i uspostavljanje novih javno-privatnih partnerstava, te katalizujući inovacije koje će stvoriti nova radna mjesta, kao i veću prehrambenu, ekonomsku i obalnu sigurnost.

To je ono što znači biti otporan u suočavanju sa ogromnim klimatskim poremećajima: sada napraviti investicije koje imaju mnogo koristi—i ponuditi način za stabilizaciju zajednica kako se oporave od značajnih poremećaja, bez obzira na to što ih uzrokuje. 

Jedan od organizatora prvog Dana planete Zemlje, Denis Hayes, nedavno je rekao da misli da 20 miliona ljudi koji su došli da slave traže nešto daleko izvanrednije od onih koji protestuju protiv rata. Oni su tražili temeljnu promjenu načina na koji je vlada branila zdravlje svojih ljudi. Prvo, zaustaviti zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Ograničiti upotrebu otrova koji su neselektivno ubijali životinje. I možda najvažnije, ulagati u te strategije i tehnologije kako bi se obnovilo obilje za dobrobit svih. Na kraju krajeva, znamo da je ulaganje milijardi u čistiji zrak i čistiju vodu omogućilo povrat trilijuna svih Amerikanaca – i stvorilo robusnu industriju posvećenu tim ciljevima. 

Ulaganje u plavi ugljik donijet će slične koristi - ne samo za priobalne zajednice, već i za cijeli život na zemlji.

Mark J. Spalding, predsjednik The Ocean Foundation, član je Odbora za studije okeana Nacionalne akademije nauka, inženjerstva i medicine (SAD). On je član Komisije za Sargaško more. Mark je viši saradnik u Centru za plavu ekonomiju na Institutu za međunarodne studije Middlebury. I, on je savjetnik Komisije visokog nivoa za održivu okeansku ekonomiju. Osim toga, on služi kao savjetnik Rockefeller Climate Solutions Funda (bez presedana investicijskih fondova usmjerenih na ocean) i član je grupe stručnjaka za Svjetsku procjenu oceana UN-a. Dizajnirao je prvi ikad plavi karbonski offset program, SeaGrass Grow. Mark je stručnjak za međunarodnu politiku zaštite životne sredine i pravo, politiku i pravo okeana, te filantropiju na obali i moru.