Pismo predsednika

Pismo Marka J. Spaldinga, predsjednika The Ocean Foundation

Kada stojim pored okeana, ponovo sam pod uticajem njene magije. Shvaćam da je duboko mistično povlačenje mog duha prema ivici vode uvijek bilo prisutno.

Žudim za pijeskom između nožnih prstiju, prskanjem vode na licu i korom osušene soli na mojoj koži. Okrepljuje me miris zraka s mirisom mora i slavim kako boravak na okeanu mijenja moj način razmišljanja s posla na igru. 

Opuštam se... gledam talase... upijaju prostranstvo tankog plavog horizonta.

A kad moram da odem, sanjam da se vratim.

To je zbir tih osjećaja koji su me naveli da započnem svoj rad na očuvanju okeana i nastavlja da me inspiriše decenijama kasnije. Biti u blizini okeana usađuje obnovljenu posvećenost poboljšanju našeg ljudskog odnosa s njom – implementaciji promjena koje pretvaraju štetu u dobro.

Samo u ovoj godini obavio sam 68 letova, prešao 77,000 milja, posjetio četiri nove zemlje i jedan novi grad. Prije nego što dahnete, nadoknadio sam svoju emisiju ugljika za sva ta putovanja doprinosima plavom rješenju – SeaGrass Grow. 

Okean sam ove godine doživio na bezbroj različitih načina: kroz bijeli veo snježne oluje, površinu prekrivenu gustim zelenim sargasumom, misteriozno kroz čuvenu maglu San Francisca na mačjim nogama, i sa uzvišenog perja kraljevske palače prema Mediteran. Vidio sam ledene tokove oko Bostona, svjetlucave tirkizne boje s katamarana na Karibima, i kroz lisnati vidik eukaliptusa i borova na mojoj voljenoj kalifornijskoj obali.

Moja putovanja odražavaju moje brige oko našeg upravljanja dok nastojimo da razumijemo specifične probleme i radimo na njihovom rješavanju. Gubimo Vaquita Porpoise (preostalo ih je manje od 100), širimo plastični otpad po moru unatoč našim uspjesima u zabrani plastičnih vrećica i boca, a naše oslanjanje na energiju proizvedenu iz fosilnih goriva i dalje čini naš ocean kiselijim. Preterujemo izobilje mora, nadograđujemo njegove obale, a nismo spremni za planetu sa 10 milijardi duša.

Obim onoga što je potrebno zahteva i kolektivnu akciju i individualnu posvećenost, kao i političku volju i nastavak implementacije.
 
Zahvalan sam na onome što mogu učiniti za Majku Okean. Služim u nekoliko odbora koji rade na donošenju odgovornih odluka za naš okean (Fondacija Surfrider, Blue Legacy International i Confluence Philanthropy). Ja sam povjerenik Komisije za Sargaško more i vodim dvije neprofitne organizacije, SeaWeb i The Ocean Foundation. Savjetujemo prvi investicijski fond usmjeren na ocean, Rockefeller Ocean Strategy, i kreirali smo prvi plavi program nadoknade ugljika, SeaGrass Grow. Delim vreme i znanje sa onima koji žele da urade svoj deo za okean. Izbjegavam plastiku, skupljam novac, podižem svijest, istražujem i pišem.   

Osvrnem se na 2015. i vidim neke pobjede za okean:

• Istorijski sporazum o saradnji Kube i SAD u oblasti očuvanja mora i istraživanja
• Nacionalno morsko utočište Greater Farallones je udvostručeno,
• Naš projekat Alijanse otvorenog mora odigrao je vodeću ulogu u kreiranju i promoviranju rezolucije koju je usvojila Generalna skupština UN-a za razvoj novog pravno obavezujućeg sporazuma za očuvanje morskog života izvan nacionalnih teritorijalnih voda
• Potpisan je Zakon o provedbi nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (IUU) iz 2015.
• Meksiko poduzima mjere za usporavanje usputnog ulova Vaquite

Nastavljamo da usmjeravamo naše napore na to da budemo bolji uz okean i život koji ona održava – uključujući i naš.

Mi u The Ocean Foundation posvetili smo se izradi ideja i generiranju rješenja za podršku moru. Imamo zadatak da inspirišemo druge da nam se pridruže kako bismo osigurali zdravo more za sadašnju generaciju i za one koji slijede. 

Možemo i uradićemo više sledeće godine. Jedva čekamo da počnemo.

Sretni praznici!

Neka okean živi u tvom srcu,

oznaka

Citirano ili adaptirano iz Skyfaringa od Marka Vanhoenackera

Znam da sam tek jutros bio na tom drugom mjestu; ali vec se oseca kao pre nedelju dana.
Što je veći kontrast putovanje između kuće i odlaska, to će se prije putovanje osjećati kao da se dogodilo u dalekoj prošlosti.
Ponekad pomislim da postoje gradovi koji su toliko različiti po senzibilitetu, kulturi i istoriji... Da im se zaista nikada ne bi trebalo pridružiti let bez prestanka; da bi se shvatila udaljenost između njih, takvo putovanje treba razbiti u etape.

Blagoslov mjesta ponekad dolazi iz samog zraka, mirisa mjesta. Mirisi gradova su toliko izraziti da je to zabrinjavajuće.

Sa neba, svijet izgleda uglavnom nenaseljen; na kraju krajeva, većina zemljine površine je voda.

Imam torbu trajno spakovanu.