MMPA i Dire Harm

Većinu od protekle dvije i po decenije, posvetio sam svoju energiju okeanu, životu u njemu i mnogim ljudima koji se također posvećuju poboljšanju našeg okeanskog naslijeđa. Veliki dio posla koji sam obavio vrti se oko Zakona o zaštiti morskih sisara o kojem Već sam pisao.

Prije 1972 godina, predsjednik Nixon potpisao je Zakon o zaštiti morskih sisara (MMPA) i tako je započela nova priča o američkom odnosu s kitovima, delfinima, dugongima, lamantima, polarnim medvjedima, morskim vidrama, morževima, morskim lavovima i fokama svih vrsta. To nije savršena priča. Ne oporavljaju se sve vrste prisutne u američkim vodama. Ali većina je u daleko boljem stanju nego što je bila XNUMX. godine, i što je još važnije, u decenijama koje su dolazile, naučili smo mnogo više o našim okeanskim susjedima – snazi ​​njihovih porodičnih veza, njihovim migratornim rutama, njihovim terenima za teljenje, njihovoj ulozi u mreža života i njihov doprinos sekvestraciji ugljika u okeanu.

Štene morskog lava u Big Suru, Kalifornija. Zasluge: Kace Rodriguez @ Unsplash

Također smo naučili o moći oporavka i neočekivanoj eskalaciji rizika. MMPA je imao za cilj da omogući našim menadžerima divljih životinja da uzmu u obzir cijeli ekosistem – sve tipove staništa koja su potrebni morskim sisarima tokom njihovog životnog ciklusa – mjesta za hranjenje, mjesta za odmor, mjesta za uzgoj mladih. Čini se jednostavno, ali nije. Uvijek ima pitanja na koja treba odgovoriti.

Mnoge vrste su sezonski migrirajuće - kitovi koji pevaju na Havajima zimi izazivaju strahopoštovanje kod turista na svojim letnjim hranilištima na Aljasci. Koliko su sigurni na svom putu? Neke vrste zahtijevaju prostor i na kopnu i na moru za svoje migracije i svoje potrebe - polarni medvjed, morž i drugi. Da li je razvoj ili druga aktivnost ograničila njihov pristup?

Puno sam razmišljao o MMPA jer on predstavlja neka od naših najviših i najboljih razmišljanja o ljudskom odnosu prema okeanu. Poštuje ona stvorenja koja zavise od čistih i zdravih okeanskih voda, plaža i obalnih zona, dok dopuštaju da se ljudske aktivnosti odvijaju – kao da polako ide u školskoj zoni. Ona cijeni prirodne resurse Amerike i nastoji osigurati da naše zajedničko naslijeđe, naša zajednička imovina, ne bude oštećena za profit pojedinaca. Postavlja procedure koje su složene, ali okean je složen, kao i potrebe unutarnjeg života - baš kao što su naše ljudske zajednice složene, a tako je i zadovoljavanje potreba unutarnjeg života.

Ipak, ima onih koji gledaju na MMPA i kažu da je to prepreka za profit, da nije odgovornost vlade da štiti javne resurse, da se zaštita javnog interesa može prepustiti privatnim korporacijama sa razumljivom posvećenošću profitu prije svega ostalo. Čini se da su to ljudi koji su se držali čudnog uvjerenja da su resursi okeana beskonačni – uprkos beskrajnim podsjetnicima na suprotno. To su ljudi koji izgleda vjeruju da različita nova radna mjesta stvorena povećanim brojem morskih sisara nisu stvarna; Da čistiji vazduh i voda nisu pomogli zajednicama da napreduju; i da milioni Amerikanaca cijene svoje morske sisare kao dio našeg zajedničkog naslijeđa i našeg naslijeđa budućim generacijama.

Ljudi koriste poseban vokabular kada potkopavaju sposobnost javnosti da odredi sudbinu javnih resursa. Oni govore o racionalizaciji—što gotovo uvijek znači preskakanje koraka ili skraćivanje vremena za razmatranje potencijalnih efekata onoga što žele da urade. Mogućnost da javnost pregleda i komentira. Prilika da se protivnici čuju. Oni govore o pojednostavljenju, što često znači preskakanje nezgodnih zahtjeva kako bi se osiguralo da ono što žele učiniti neće uzrokovati nikakvu štetu PRIJE nego što počnu to raditi. Oni govore o pravičnosti kada misle da žele da maksimiziraju svoj profit na račun poreskih obveznika. Oni namjerno brkaju vrijedan koncept imovinskih prava sa svojom željom da privatizuju naše zajedničke javne resurse za svoju ličnu korist. Oni pozivaju na jednake uslove za sve korisnike okeana – a ipak istinski jednaki tereni moraju uzeti u obzir one kojima je okean potreban za život i one koji samo žele da iskoriste resurse ispod.

Postoje prijedlozi na Capitol Hillu iu raznim agencijama, uključujući Ministarstvo energetike, koji bi trajno ograničili mogućnost javnosti da se bavi industrijalizacijom našeg okeana. Države, savezne agencije i obalne zajednice izgubile bi svoju sposobnost da sprovode zakon, smanje rizik ili dobiju svoj dio kompenzacije za omogućavanje privatnim kompanijama da imaju koristi od javnog resursa. Postoje prijedlozi koji te kompanije u suštini izuzimaju od odgovornosti i daju prednost njihovim industrijskim aktivnostima iznad svih ostalih aktivnosti – turizma, promatranja kitova, ribolova, češljanja plaža, plivanja, jedrenja itd.

Očigledno, posla ne nedostaje nikome od nas, uključujući moje kolege, zajednicu The Ocean Foundation i one kojima je stalo. I nije da mislim da je MMPA savršen. Nije predvideo vrste značajnih promena u temperaturi okeana, hemiji okeana i dubini okeana koje bi mogle da izazovu sukobe tamo gde ih ranije nije bilo. Nije predviđala dramatičnu ekspanziju brodarstva i sukobe koji bi mogli nastati zbog sve većih brodova sa sve većim lukama i sve manjom manevarskom sposobnošću. Nije predvidjelo nevjerovatnu ekspanziju buke koju stvaraju ljudi u okeanu. Međutim, MMPA se pokazao prilagodljivim – pomogao je zajednicama da diversifikuju svoje ekonomije na neočekivane načine. Pomogao je populaciji morskih sisara da se oporavi. Ponudio je platformu za razvoj novih tehnologija tako da ljudske aktivnosti predstavljaju manji rizik.

Možda najvažnije, MMPA pokazuje da je Amerika prva u zaštiti morskih sisara – a druge nacije su slijedile naše vodstvo stvarajući siguran prolaz, ili posebna utočišta, ili ograničavajući bezobzirnu žetvu koja je ugrozila njihov opstanak. I uspjeli smo to učiniti i još uvijek imamo ekonomski rast i zadovoljavamo potrebe rastuće populacije. Dok se borimo da obnovimo populacije sjevernoatlantskih desnih kitova ili Beluga u zaljevu Cook, i dok radimo na rješavanju neobjašnjivih smrti morskih sisara s kopna i drugih ljudskih izvora, možemo se pridržavati tih ključnih principa zaštite naših javnih resursa za buduće generacije.