Naš okean i budućnost plastike

U julu sam proveo četiri dana u The Klosters Forumu, intimnom malom gradu u švajcarskim Alpima koji podstiče inovativniju saradnju okupljajući disruptivne i inspirativne umove kako bi se uhvatili u koštac s nekim od najhitnijih svjetskih ekoloških izazova. Gostoljubivi domaćini Klostersa, čist planinski zrak i proizvodi i sir sa mjesta za sastanke zanatske farme osmišljeni su da omoguće promišljene i neutralne razgovore među stručnim sudionicima.

Ove godine okupilo se nas sedamdesetoro kako bismo razgovarali o budućnosti plastike u našem svijetu, posebno o tome kako možemo smanjiti štetu od plastičnog zagađenja okeanu. Na ovom skupu učestvovali su stručnjaci iz lokalnih organizacija i univerzitetskih odsjeka za hemiju te iz industrije i prava. Bilo je odlučnih aktivista protiv plastike i strastvenih pojedinaca koji su kreativno razmišljali o tome kako se nositi s plastičnim smećem u najsiromašnijim zemljama svijeta.

Pola vremena smo potrošili na šta, a pola na kako. Kako se nositi s problemom kojem doprinosi veći dio čovječanstva, ali i potencijalno štetan za cijelo čovječanstvo?

Kao i većina nas, mislio sam da se prilično dobro snalazim u obimu problema plastičnog zagađenja u našem okeanu. Mislio sam da razumijem izazov rješavanja problema i posljedice nastavljanja dopuštanja milionima funti smeća da odu, pluta ili padne u okean. Shvatio sam da bi uloga The Ocean Foundation mogla biti najbolja da nastavi podržavati neke od odličnih postojećih opcija, dati evaluaciju, nastojati da se oslobodi plastike i identificira gdje mogu postojati praznine koje bi mogli popuniti posvećeni pojedinci širom svijeta.

Ali nakon tjedan dana razgovora sa stručnjacima o zagađenju okeana plastikom, moje razmišljanje je evoluiralo od podrške, analize i upućivanja dobrih projekata za finansiranje našem skupu donatora do potrebe da se doda novi element naporima. Ne samo da trebamo smanjiti plastični otpad – moramo smanjiti našu ovisnost o plastici općenito.

 
Plastika je nevjerovatna supstanca. Raznovrsna lepeza polimera omogućava zadivljujuću širinu upotrebe od protetskih udova do delova automobila i aviona do laganih šoljica, slamki i torbi za jednokratnu upotrebu. Zamolili smo hemičare da osmisle supstance koje su izdržljive, prilagođene specifičnoj upotrebi i lagane za smanjenje troškova transporta. I hemičari su odgovorili. Tokom mog života, prešli smo sa stakla i papira na plastiku za skoro sva grupna okupljanja – toliko da me je na nedavnom skupu radi gledanja ekoloških filmova neko pitao iz čega bismo pili ako ne iz plastičnih čaša. Blago sam predložio da bi čaše za vino i vodu mogle raditi. “Staklo se lomi. Papir se pokvasi”, odgovorila je. Nedavni članak New York Timesa ilustrovao je posljedice uspjeha hemičara:

1

Među zaključcima sa sastanka u Klostersu za mene su bolje razumijevanje koliko je ogroman izazov sa kojim se suočavamo. Na primjer, pojedinačni polimeri mogu biti i službeno sigurni za hranu i tehnički reciklirajući. Ali mi nemamo stvarni kapacitet reciklaže za te polimere na većini mjesta (a u nekim slučajevima uopće nigdje). Nadalje, istraživači i predstavnici industrije koji su bili na sastanku pokrenuli su pitanje da kada se polimeri kombiniraju za rješavanje više pitanja hrane odjednom (prozračnost i svježina zelene salate, na primjer), obično nema dodatne procjene bilo sigurnosti hrane ili mogućnost recikliranja kombinacije. Ili o tome kako mješavine polimera reaguju na produženo izlaganje sunčevoj svjetlosti i vodi – svježoj i slanoj. I svi polimeri su veoma dobri u transportu toksina i njihovom oslobađanju. I naravno, postoji dodatna prijetnja da će, budući da se plastika proizvodi od nafte i plina, vremenom emitovati stakleničke plinove. 

Jedan od glavnih izazova je koliko je plastike proizvedene i bačene u mom životu još uvijek na našem tlu, u našim rijekama i jezerima, iu okeanu. Zaustavljanje protoka plastike u rijeke i more je hitno – čak i dok nastavljamo istraživati ​​izvodljive, isplative načine uklanjanja plastike iz oceana bez nanošenja dodatne štete, moramo u potpunosti prekinuti naše oslanjanje na plastiku. 

Izgladnjela Laysan Albatross riba, Flickr/Duncan

Jedna Klostersova rasprava fokusirala se na to da li trebamo rangirati vrijednost pojedinačne upotrebe plastike i u skladu s tim ih oporezovati ili zabraniti. Na primjer, plastika za jednokratnu upotrebu koja se koristi u bolničkim okruženjima iu situacijama visokog rizika (na primjer, izbijanje kolere) može imati drugačiji tretman od šalica za zabavu, plastičnih vrećica i slamki. Zajednicama bi bile ponuđene opcije za prilagođavanje strukture njihovim specifičnim potrebama – znajući da moraju uravnotežiti svoje troškove upravljanja čvrstim otpadom u odnosu na troškove provođenja zabrana. Jedan obalni grad bi se mogao fokusirati na zabrane kako bi se potpuno smanjili troškovi čišćenja plaža, a druga zajednica bi se mogla fokusirati na naknade koje smanjuju korištenje i osiguravaju sredstva za čišćenje ili obnovu.

Zakonodavna strategija—kako god da je strukturirana—treba da uključi i poticaje za bolje upravljanje otpadom i razvoj odgovarajućih tehnologija za poboljšanje recikliranja u realnim razmjerima. To znači reguliranje proizvodnje raznih vrsta plastike i pružanje poticaja za razvoj sve više recikliranih i višekratnih polimera. Uskoro postavljanje ovih zakonskih ograničenja i poticaja je od ključnog značaja jer industrija planira učetvorostručiti svjetsku proizvodnju plastike u narednih 30 godina (upravo kada trebamo koristiti mnogo manje nego danas).

Imajući na umu mnoge izazove, i dalje sam posebno zainteresiran za daljnji razvoj kompleta zakonodavnih alata, koji se može koristiti u kombinaciji s iskustvom The Ocean Foundation sa zakonodavnim kontaktom među kolegama o acidifikaciji oceana na državnom nivou u SAD-u. , a na nacionalnom nivou na međunarodnom nivou.

Napominjem da će biti težak posao da se ispravne ideje o zakonodavstvu o zagađenju plastikom. Biće nam potrebna ozbiljna tehnička pozadina i moraćemo da pronađemo ideje koje su u korenu problema, umesto onih koje se bave izlogom, da bismo bili uspešni. Drugim riječima, morat ćemo raditi na tome da izbjegnemo da postanemo plijen ljudima s velikim i predivnim zvučenim idejama koje imaju ozbiljna ograničenja ili na rješenja koja izgledaju i osjećaju se dobro i koja nas ne dovode tamo gdje želimo biti, kao što je Boyan Slat Projekat čišćenja okeana.”  

Očigledno, mi u The Ocean Foundation nismo prvi koji razmišljamo u smislu zakonodavne strategije i razvoja paketa zakonodavnih alata. Isto tako, sve je veći broj organizacija koje su radile sa donosiocima odluka na razvoju odgovarajućih regulatornih strategija. Za sveobuhvatniji skup alata za politiku, želio bih prikupiti uspješne primjere sa općinskog i državnog nivoa, kao i neke nacionalne zakone (Ruanda, Tanzanija, Kenija i Tamil Nadu padaju na pamet kao nedavni primjeri). Želio bih raditi s kolegama iz ClientEarth-a, članovima Koalicije za zagađenje plastikom i industrijom koji su identificirali uspješne strategije. Uz temelje postavljene na ovogodišnjem Klosters Forumu, Forum sljedeće godine može se fokusirati na politiku i zakonodavna rješenja za problem plastike u našem okeanu.

Mark J. Spalding, predsjednik The Ocean Foundation, član je Odbora za studije okeana Nacionalne akademije nauka, inženjerstva i medicine. On je član Komisije za Sargaško more. Mark je viši saradnik u Centru za plavu ekonomiju, na Institutu za međunarodne studije Middlebury. Osim toga, on služi kao izvršni direktor i predsjednik SeaWeb-a, savjetnik je Rockefeller Ocean Strategy (bez presedana investicijskog fonda usmjerenog na ocean) i dizajnirao je prvi ikad program za smanjenje plavog ugljika, SeaGrass Grow.

​¹Lim, Xiaozhi “Dizajniranje smrti plastike” New York Times 6. avgusta 2018. https://www.nytimes.com/2018/08/06/science/plastics-polymers-pollution.html
²Shiffman, David “Pitao sam 15 stručnjaka za zagađenje okeanom plastikom o projektu čišćenja oceana i oni imaju zabrinutosti” Southern Fried Science 13. jun 2018. http://www.southernfriedscience.com/i-asked-15-ocean-plastic-pollution-experts-about-the-ocean-cleanup-project-and-they-have-concerns