Spašavanje morskih kornjača – perspektiva pripravnika

Piše Campbell Howe, istraživač pripravnik, The Ocean Foundation 

Tokom godina, The Ocean Foundation je sa zadovoljstvom ugostila istraživače i administrativne pripravnike koji su nam pomogli da ostvarimo našu misiju čak i kada su naučili više o našoj planeti oceana. Zamolili smo neke od tih pripravnika da podijele svoja iskustva vezana za okeane. Slijedi prvi u nizu postova na blogu stažista TOF-a.

Stažiranje u The Ocean Foundation postavilo je osnovu za moju okeansku radoznalost. Radio sam sa TOF tri godine, učeći o naporima za očuvanje okeana i mogućnostima širom svijeta. Moje iskustvo na okeanu prije se uglavnom sastojalo od posjeta plaži i obožavanja bilo kojeg akvarija. Kako sam saznao više o TED-ovima (uređajima za isključivanje kornjača), invazivnoj lavlji na Karibima i važnosti livada morske trave, počeo sam htjeti da se uvjerim u to. Počeo sam tako što sam stekao svoju PADI Scuba licencu i otišao na ronjenje na Jamajku. Jasno se sjećam kada smo vidjeli bebu Hawksbill morsku kornjaču kako klizi bez napora i mirno. Došlo je vrijeme kada sam se našao na plaži, 2000 milja od kuće, suočen s drugačijom stvarnošću.

U svojoj prvoj noćnoj patroli pomislio sam u sebi, 'nema šanse da izdržim još tri mjeseca...' Bila su to četiri i po duga sata neočekivano napornog rada. Dobra vijest je da su prije mog dolaska vidjeli samo tragove nekoliko kornjača. Te noći naišli smo na pet Olive Ridleya dok su se penjali od okeana do gnijezda i gnijezda još sedam.

Sa svako gnijezdo koje je sadržavalo između 70 i 120 jaja, brzo su počeli da opterećuju naše ruksake i torbe dok smo ih skupljali za zaštitu dok se nisu izlegli. Nakon što smo prošetali plažom dugom skoro 2 milje, 4.5 sata kasnije, vratili smo se u mrijestilište da ponovo zakopamo pronađena gnijezda. Ovaj iscrpljujući, nagrađujući, uvijek iznenađujući, fizički rad postao je moj život u naredna tri mjeseca. Pa kako sam stigao tamo?

Nakon što sam 2011. diplomirao na Univerzitetu Wisconsin, Madison, odlučio sam da ću se okušati u očuvanju okeana na njegovom najosnovnijem nivou: na terenu. Nakon nekog istraživanja, pronašao sam Program za očuvanje morskih kornjača pod nazivom PRETOMA u Guanacasteu, Kostarika. PRETOMA je kostarikanska neprofitna organizacija koja ima različite kampanje usmjerene na očuvanje mora i istraživanje širom zemlje. Nastoje očuvati populaciju čekićara na Kokosovim otocima i rade s ribarima na održavanju održivih stopa ulova. Ljudi iz cijelog svijeta prijavljuju se za volontiranje, pripravništvo ili pomoć u terenskom istraživanju. U mom kampu je bilo 5 Amerikanaca, 2 Španca, 1 Nemac i 2 Kostarikanca.

Otišao sam tamo krajem avgusta 2011. kao projektni asistent da radim na udaljenoj plaži, 19 km od najbližeg grada. Plaža se zvala Playa Caletas, a kamp je bio uklesan između močvarnog rezervata i Tihog okeana. Naše dužnosti uključivale su čitav niz zadataka: od kuhanja preko organiziranja patrolnih vreća do nadzora mrijestilišta. Svake večeri, ja i drugi projektni asistenti bi patrolirali plažom u trajanju od 3 sata u potrazi za gnijezdećim morskim kornjačama. Ovu plažu su posjećivali Olive Ridleys, Greens i povremeno kritično ugroženi Leatherback.

Kada bismo naišli na stazu, sa svim ugašenim svjetlima, pratili bismo stazu koja nas je vodila do gnijezda, lažnog gnijezda ili kornjače. Kada bismo pronašli gnijezdo kornjače, uzeli bismo sve njene mjere i označili ih. Morske kornjače su obično u takozvanom "transu" dok se gnijezde, tako da im ne smetaju svjetlo ili male smetnje koje mogu nastati dok snimamo podatke. Da smo imali sreće, kornjača bi kopala svoje gnijezdo i lakše bismo mogli izmjeriti konačnu dubinu tog gnijezda i bez napora skupljati jaja dok ih je polagala. Ako ne, onda bismo čekali sa strane dok je kornjača zakopala i sabijala gnijezdo prije nego što bismo se vratili u more. Nakon što smo se vratili nazad u logor, bilo između 3 do 5 sati kasnije, ponovo bismo zakopali gnijezda na istoj dubini iu sličnoj strukturi kao što su i pronađena.

Život u logoru nije bio lak život. Nakon što je satima stajao na straži mrijestilišta, bilo je prilično obeshrabrujuće pronaći gnijezdo u krajnjem uglu plaže, iskopano, s jajima koje je pojeo rakun. Bilo je teško patrolirati plažom i stići do gnijezda koje je već skupio krivolovac. Najgore od svega je bilo kada bi se potpuno odrasla morska kornjača isplivala na našu plažu i umirala od ranjavanja na oklopu, vjerovatno uzrokovanog ribarskim čamcem. Ove pojave nisu bile rijetke i zastoji su bili frustrirajući za sve nas. Neki od uginuća morskih kornjača, od jaja do izleganja, mogli su se spriječiti. Drugi su bili neizbježni. Bilo kako bilo, grupa sa kojom sam radio postala je veoma bliska i svako je mogao da vidi koliko nam je stalo do opstanka ove vrste.

Jedna alarmantna činjenica koju sam otkrio nakon mjeseci rada na plaži je koliko su ta mala stvorenja krhka i koliko su morala izdržati da bi preživjela. Činilo se da gotovo svaka životinja ili prirodni vremenski obrazac predstavlja prijetnju. Ako nisu bakterije ili bube, bili su tvorovi ili rakuni. Da nisu lešinari i rakovi davi se u ribarskoj mreži! Čak i promjena vremenskih obrazaca mogla bi odrediti da li su preživjeli prvih nekoliko sati. Činilo se da ova mala, složena, divna stvorenja imaju sve šanse protiv njih. Ponekad ih je bilo teško gledati kako putuju do mora, znajući sa čim će se suočiti.

Rad na plaži za PRETOMA bio je i nagrađujući i frustrirajući. Osjećao sam se podmlađen velikim zdravim gnijezdom kornjača koje su se izlegle i bezbedno odjurile do mora. Ali svi smo znali da su mnogi izazovi s kojima se suočava morska kornjača van naših ruku. Nismo mogli kontrolisati škampe koji su odbijali da koriste TED-ove. Nismo mogli smanjiti potražnju za jajima morskih kornjača koja se prodaju na tržištu za hranu. Volonterski rad na terenu igra kritičnu ulogu – u to nema sumnje. Ali često je važno zapamtiti da, kao i kod svih nastojanja za očuvanje, postoje složenosti na više nivoa koje se moraju riješiti kako bi se omogućio pravi uspjeh. Rad sa PRETOMA-om pružio mi je perspektivu na svijet očuvanja kakvu nikada prije nisam poznavao. Imao sam sreću da sam sve ovo naučio dok sam iskusio bogat biodiverzitet Kostarike, velikodušne ljude i zadivljujuće plaže.

Campbell Howe je radila kao istraživač stažista u The Ocean Foundation dok je diplomirala historiju na Univerzitetu Wisconsin. Campbell je svoju osnovnu godinu provela u inostranstvu u Keniji, gdje je jedan od njenih zadataka bio rad s ribarskim zajednicama oko jezera Viktorija.