Izjava Ocean fondacije o 6. IPCC izvještaju

The 6^th IPCC izvještaj objavljeno je uz pompu 6. avgusta — potvrđujući ono što znamo (da su neke od posljedica viška emisija stakleničkih plinova u ovom trenutku neizbježne), a ipak nudi određenu nadu ako smo voljni djelovati lokalno, regionalno i globalno. Izvještaj učvršćuje rezultate koje su naučnici predviđali najmanje posljednjih deceniju i po.   

Već smo svjedoci brzih promjena dubine, temperature i hemije okeana, kao i sve ekstremnijih vremenskih prilika širom svijeta. I možemo biti sigurni da su daljnje promjene vjerovatne – čak i ako ne možemo kvantifikovati posljedice. 

Konkretno, okean postaje topliji, a globalni nivo mora raste.

Ove promjene, od kojih će neke biti razorne, sada su neizbježne. Ekstremne vrućine mogu ubiti koraljne grebene, morske ptice selice i morski život - kao što su sjeverozapadne Sjedinjene Države naučile po svojoj cijeni ovog ljeta. Nažalost, ovakvi događaji su se udvostručili u odnosu na 1980-ih godina.  

Prema izvještaju, šta god da radimo, nivo mora će nastaviti da raste. Tokom prošlog vijeka, nivoi okeana su porasli u prosjeku za 8 inča, a stopa povećanja se udvostručila od 2006. Širom svijeta, zajednice doživljavaju više poplava, a time i više erozije i štete po infrastrukturu. Opet, kako se okean nastavlja zagrijavati, ledeni pokrivači na Antarktiku i Grenlandu će se vjerovatno topiti brže nego što već jesu. Njihov kolaps mogao bi doprinijeti oko tri dodatne stope do porasta nivoa mora.

Kao i moje kolege, nisam iznenađen ovim izvještajem, niti našom ljudskom ulogom u izazivanju klimatske katastrofe. Naša zajednica već dugo vidi ovo. Na osnovu informacija koje su već bile dostupne, Upozorio sam na kolaps Atlantskog okeana „transportne trake“, u izvještaju za moje kolege iz 2004. godine. Kako se planeta nastavlja zagrijavati, zagrijavanje okeanskih temperatura usporava ove ključne struje Atlantskog oceana koje pomažu stabilizaciji klime u Evropi i sve je veća vjerovatnoća da će se naglo urušiti. Takav kolaps mogao bi prilično iznenada lišiti Evropu umjerene topline okeana.

Ipak, uznemiren sam najnovijim izvještajem IPCC-a, jer potvrđuje da vidimo brže i ekstremnije efekte nego što smo se nadali.  

Dobra vijest je da znamo šta trebamo učiniti, a još uvijek postoji kratak period da spriječimo da stvari postanu još gore. Možemo smanjiti emisije, prijeći na izvore energije bez ugljika, zatvorila energetska postrojenja koja najviše zagađuju, i nastaviti obnova plavog ugljenika ukloniti ugljik iz atmosfere i premjestiti ga u biosferu – net-zero strategija bez žaljenja.

Pa šta možeš učiniti?

Podržati napore da se učine promjene na nacionalnom i međunarodnom nivou politike. Na primjer, električna energija je najveći svjetski doprinositelj emisije stakleničkih plinova, a nedavne studije pokazuju da je samo nekoliko kompanija odgovorno za većinu emisija u SAD-u. Globalno, samo 5% elektrana na fosilna goriva emituje više od 70% gasovi staklene bašte – to se čini kao isplativ cilj. Saznajte odakle dolazi vaša struja i zamolite svoje donosioce odluka da vide šta se može učiniti da se diverzificiraju izvori. Razmislite o tome kako možete smanjiti svoj energetski otisak i podržati napore za obnavljanje naših prirodnih ponora ugljika – ocean je naš saveznik u tom pogledu.

IPCC izvještaj potvrđuje da je sada vrijeme za ublažavanje najozbiljnijih posljedica klimatskih promjena, čak i dok učimo da se prilagođavamo promjenama koje su već u toku. Aktivnosti u zajednici mogu biti multiplikativni efekat za veće promjene. Svi smo zajedno u ovome.  

— Mark J. Spalding, predsjednik