Mark J. Spalding, predsjednik

Untitled.pngU utorak ujutro, probudile su nas loše vijesti o brodskoj nesreći u vodama Bangladeša. Southern Star-7, tanker se sudario s drugim brodom, a rezultat je bio izlijevanje procijenjenih 92,000 galona ulja za peći. Plovidba duž rute je zaustavljena, a potopljeni brod je uspješno odvučen u luku u četvrtak, čime je zaustavljeno dodatno izlijevanje. Međutim, iscurela nafta nastavlja da se širi u jednom od najvrednijih prirodnih područja u regionu, obalnom sistemu šuma mangrova poznatom kao Sundarbans, koji je od 1997. godine na UNESCO-voj listi svjetske baštine i popularna turistička destinacija.  

U blizini Bengalskog zaliva u Indijskom okeanu, Sundarbans je područje koje se proteže preko delta rijeka Gang, Brahmaputra i Meghna, formirajući najveću šumu mangrova na svijetu. Dom je rijetkih životinja poput bengalskog tigra i drugih ugroženih vrsta kao što su riječni delfini (Irawaddy i Ganges) i indijski pitoni. Bangladeš je uspostavio zaštićena područja za delfine 2011. godine kada su zvaničnici postali svjesni da Sundarbans ugošćuju najveću poznatu populaciju delfina Irawady. Komercijalni brod je zabranjen u njegovim vodama kasnih 1990-ih, ali je vlada dozvolila privremeno ponovno otvaranje bivšeg brodskog puta nakon što je alternativni put zamućen 2011.

Iravadi delfini narastu do osam stopa u dužinu. To su plavo-sivi dupini bez kljuna sa zaobljenom glavom i prehranom koja je prvenstveno riba. Oni su blisko povezani s orkom i jedini su dupini za koje se zna da pljuju dok se hrane i druže. Osim sigurnosti plovidbe, prijetnje Iravadiju uključuju zaplitanje u ribolovnu opremu i gubitak staništa zbog ljudskog razvoja i porasta razine mora.  

Jutros smo saznali iz BBC-ja da je "šef lokalne lučke uprave rekao novinarima da će ribari koristiti 'spužve i vreće' da sakupe proliveno ulje koje se proširilo na 80 kilometara". Iako vlasti navodno šalju disperzante u to područje, uopće nije jasno da će primjena hemikalija koristiti delfinima, mangrovima ili drugim životinjama koje žive u ovom bogatom sistemu. Zapravo, s obzirom na nove podatke iz katastrofe Deepwater Horizon 2010. u Meksičkom zaljevu, znamo da disperzanti imaju dugoročne toksične efekte na život u oceanu, i dalje, da mogu ometati prirodno razlaganje nafte u vodi. , osiguravajući da se zadrži na dnu okeana i da ga oluje mogu uzburkati.

Untitled1.png

Svi znamo da hemijski sastojci nafte (uključujući proizvode kao što su gas ili dizel gorivo) mogu biti smrtonosni za biljke i životinje, uključujući ljude. Osim toga, podmazivanje morskih ptica i drugih morskih životinja može smanjiti njihovu sposobnost regulacije tjelesne temperature, što dovodi do smrti. Uklanjanje ulja kroz grane i druge načine je jedna strategija. Primjena hemijskih disperzanata je druga stvar.  

Disperzanti razgrađuju ulje u male količine i pomiču ga u vodenom stupcu, na kraju se talože na dnu okeana. Manje čestice ulja pronađene su i u tkivima morskih životinja i ispod kože dobrovoljaca za čišćenje plaža. Rad koji je potpisan uz grantove The Ocean Foundation identificirao je niz toksikoloških učinaka na ribe i sisare od poznatih i kombinovanih, posebno na morske sisare.

Izlijevanje nafte ima kratkoročne i dugoročne negativne efekte, posebno na ranjive prirodne sisteme kao što su bočate šume mangrova Sundarbana i širok spektar života koji o njima ovisi. Možemo se samo nadati da će se nafta brzo zaustaviti i da će relativno malo štetiti tlu i biljkama. Postoji velika zabrinutost da će ribarstvo izvan zaštićenog područja također biti pogođeno izlivanjem.  

Mehanička apsorpcija je svakako dobar početak, posebno ako se zdravlje radnika može u određenoj mjeri zaštititi. Rečeno je da se nafta već počela širiti kroz sastojine mangrova i bazena u plitkim područjima i blatnjacima što predstavlja još veći izazov za čišćenje. Vlasti imaju pravo da budu oprezne u primjeni bilo koje hemikalije u tako ranjivim vodenim područjima, pogotovo zato što imamo malo znanja o tome kako ove hemikalije ili kombinacija hemikalija/ulje utiču na život u ovim vodama. Također se nadamo da će vlasti razmotriti dugoročno zdravlje ovog dragocjenog svjetskog resursa i osigurati da se zabrana transporta trajno vrati što je prije moguće. Gdje god se odvijaju ljudske aktivnosti u okeanu, na njemu i blizu njega, naša je zajednička odgovornost da minimiziramo štetu za žive prirodne resurse o kojima svi ovisimo.


Foto: UNEP, WWF