Povezanost okeanske klime

Danas se Sjedinjene Države ponovo pridružuju Pariškom sporazumu, globalnom opredjeljenju za borbu protiv klimatskih promjena kroz nacionalne i međunarodne akcije saradnje. Tako će ostati samo sedam nacija od 197 koje nisu strane u sporazumu. Napuštanje Pariskog sporazuma, kojem su se SAD pridružile 2016. godine, dijelom je bio neuspjeh u prepoznavanju da će troškovi i posljedice nedjelovanja daleko premašiti troškove rješavanja klimatskih promjena. Dobra vijest je da se vraćamo na Sporazum bolje informisani i opremljeni da izvršimo potrebne promjene nego što smo bili prije.

Dok je ljudski poremećaj klime najveća prijetnja okeanu, okean je i naš najveći saveznik u borbi protiv klimatskih promjena. Dakle, hajde da počnemo da radimo na obnavljanju sopstvenog kapaciteta okeana da apsorbuje i skladišti ugljenik. Izgradimo kapacitete svake obalne i ostrvske države da nadgledaju i dizajniraju rješenja za vode svoje zemlje. Obnovimo livade morske trave, slane močvare i šume mangrova i na taj način zaštitimo obalu ublažavanjem olujnih udara. Stvorimo radna mjesta i nove finansijske mogućnosti oko takvih rješenja zasnovanih na prirodi. Hajde da se bavimo obnovljivom energijom zasnovanom na okeanu. U isto vrijeme, hajde da dekarboniziramo brodarstvo, smanjimo emisije iz okeanskog transporta i uključimo nove tehnologije kako bi pomorstvo bilo efikasnije.

Rad potreban za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma nastavio bi se bez obzira na to da li su SAD strana u Sporazumu ili ne – ali imamo priliku da iskoristimo njegov okvir za unapređenje naših kolektivnih ciljeva. Obnavljanje zdravlja i izobilja okeana je dobitna, pravedna strategija za ublažavanje najgorih posljedica klimatskih promjena i podržavanje cjelokupnog okeanskog života - za dobrobit cijelog čovječanstva.

Mark J. Spalding u ime The Ocean Foundation