Treći skup sastanaka Međunarodne uprave za morsko dno održan u Kingstonu, Jamajka, završen je prošle sedmice uz malo pompe i manje odluka.
Ocean fondacija je učestvovala na sastancima po treći put ove godine, nastavljajući da razgovara sa delegatima o našim ključnim ciljevima:
1. Osigurati uključivanje i razmatranje zaštite svih Podvodna kulturna baština (UCH)
2. Zahteva transparentnost i holistički angažovanje zainteresovanih strana (dovođenje više pravih ljudi za sto i podsticanje veće raznolikosti glasova), i
3. Postavljanje pitanja o prazninama u nacrtima propisa u vezi pravne i finansijske obaveze.
Pojačavanje glasova pacifičkih domorodaca
Između sastanaka u julu i novembru, zemlje su se sastajale „međusesijsko“, ili, između sesija, u Kingstonskom Jamajčanskom konferencijskom centru kako bi razgovarale o napredovanju u vezi sa brojnim temama koje nisu imale vremena za diskusiju tokom zvaničnih sastanaka. TOF je učestvovao na brojnim sastancima kako bi podržao razgovor o podvodnom kulturnom naslijeđu (UCH) i kako ga najbolje predstaviti u nacrtu propisa.
Tokom ovog međusesijskog perioda, grupa vođa pacifičkih starosjedilaca radila je na razvijanju izjave koja opisuje i poštuje njihov odnos s okeanom i dubokim morem koji zahtijevaju zaštitu od eksploatacije dubokog morskog dna. Njihovo saopštenje dostavljeno je u ime starosjedilačkih naroda i lokalnih zajednica, te stanovnika pacifičkih malih ostrvskih država u razvoju da predlože jezik kojim će se voditi definicija “nematerijalne kulturne baštine” u okviru nacrta propisa. Prijedlog je vođen međunarodnim pravom, iskustvom autohtonog stanovništva i principima izvučenim iz UNESCO-ve konvencije o zaštiti nematerijalnog kulturnog naslijeđa iz 2003. i Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda i načela 3 Deklaracije iz Rija o okolišu i razvoju kao kao i BBNJ sporazum (inače poznat kao Ugovor o otvorenom moru).
U novembru je moderator ovih međusedsijskih sastanaka bio pozvan da da izvještaj o napretku i pozove zemlje da odgovore na rad grupe, uključujući prijedlog lidera pacifičkih starosjedilaca. Dvanaest zemalja je pokazalo interesovanje za dalji razgovor, uključujući i jedan broj delegacija koje se ranije nisu bavile ovom temom. Nadamo se da ćemo vidjeti nastavak razgovora o ovom prijedlogu i nastojanjima da se definiše „nematerijalno kulturno naslijeđe“, sa onima u prostoriji koji imaju stručnost o ovoj temi zasnovanoj na proživljenim iskustvima i tradicionalnom znanju, posebno autohtonim ljudima i lokalnim zajednicama.
Tišina ne bi trebala značiti odobrenje
Vijeće ISA je usvojilo odluku da pomogne Pravno-tehničku komisiju (LTC) Uprave u svom radu u narednoj godini. Bilo je nade odluka uključivao bi obavezujući jezik koji okružuje upotrebu postupka šutnje (omogućava da se odluke automatski dogovaraju ako nema izraženih neslaganja).
Kontekst: Procedura šutnje
Procedura šutnje je metoda donošenja odluka u kojoj oni koji su uključeni u odluku imaju određeno vrijeme (obično nekoliko dana) da iznesu bilo kakva neslaganja, prije nego što odluka bude finalizirana. U prošlosti je korišten kao neformalni način postizanja konsenzusa, a formaliziran je samo u međunarodnim tijelima poput Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. tokom pandemije COVID-19. Smatra se da je vrlo kontroverzno odobrenje zahtjeva izvođača radova započeti probno rudarenje u jesen 2022. bio je rezultat postupka šutnje.
To nije bio slučaj. Umjesto toga, dokument traži više informacija o tome kada se koristi postupak šutnje i nudi podsjetnik Pravno-tehničkoj komisiji (LTC) da se postupak koristi kao sredstvo za donošenje odluka na kraju procesa konsultacija, a ne kao zamjena za proces konsultacija. With rupa iz pravila 2 godine i dalje otvoreno, upotreba procedure šutnje od strane LTC-a može dovesti do odobrenja podnete DSM prijave, čak i ako bi je članovi LTC-a odbili dajući priliku za diskusiju, što je zabrinjavajuća mogućnost.
Osnovni problemi: Finansijski nedostaci i regulatorni problemi
Trenutno izrađeni propisi ne štite dovoljno nikoga – ni izvođače radova, ni države sponzore (zemlje koje dozvoljavaju rudarske aktivnosti), ni druge države članice, ni samu ISA, ni civilno društvo ili čovječanstvo, a ni morsko okruženje. Umjesto toga, oni su prepuni sukoba interesa, nižih od osnovnih standarda i ograničene transparentnosti.
Ocean fondacija je redovno dostavljala komentare i sugestije kako bi istakla nedostatke u regulatornom okviru. Ovi komentari slijede standardnu praksu, kao što se vidi iz nekoliko primjera u nastavku.
U 2024. i dalje
Izrada i pristanak na poslovnik nije glamurozan posao i može potrajati danima u međunarodnom okruženju. Međutim, bez zajedničkog razumijevanja načina rada, ne mogu svi u prostoriji biti zadovoljni ishodima procesa.
Na prethodnim sastancima, fasilitatori su ohrabrivali zemlje da daju primjedbe na svaki propis i da raspravljaju o svakoj oblasti crvenocrtanog (novopredloženog, neusklađenog) teksta. Sastanci u novembru 2023. godine različito su pristupili tekstu, sa fasilitatorima koji su tražili opšte komentare o velikim delovima propisa (često 3-10 propisa), što je dovelo do toga da delegacije daju intervencije od 10-15+ minuta, jer su bile spremne da nastave da rade na detaljnijim nivo. Ono što je najčudnije, čini se da su ove odluke o metodama rada uglavnom donesene bez saglasnosti Vijeća – nekoliko zemalja je primijetilo svoju zabrinutost u vezi sa ovom radnom metodom jednog od prvih dana, napomenuvši da nije donesena odluka ili objašnjenje za ovu promjenu metodologije.
Načini rada za sastanke 2024. još uvijek su uglavnom nepotvrđeni. Predsjednik Vijeća je predložio set prijedloga za metode rada, uključujući i prečišćeni tekst (propisi su trenutno odvojeni u grupe) i podsticao sastanke koji su neformalniji od trenutne strukture sastanaka. Upotreba konsolidovanog teksta može dodatno smanjiti vrijeme utrošeno na pojedinačne propise, ograničavajući mogućnost državama da izraze zabrinutost, što je neophodna radna faza s kojom se ne treba žuriti. Dok posmatrači i drugi članovi bez prava glasa mogu učestvovati u trenutnoj strukturi sastanaka, povećanje broja neformalnijih sastanaka može dovesti do toga da se važni razgovori kreću iza zatvorenih vrata, gdje posmatrači nisu pozvani da učestvuju. Nije donesena zvanična odluka o daljem putu.
U svakoj radnoj grupi postaje sve jasnije da ima još mnogo toga da se uradi, a da je konsenzus još daleko. Oceanska fondacija čvrsto vjeruje da je odgovoran način za zaštitu okeana i morskog okoliša postavljanje pauze iz predostrožnosti ili moratorijuma na eksploataciju dubokog morskog dna osim ako i dok naučna istraživanja ne pokažu da se rudarstvo može obavljati bez štete po okoliš.